U Libanu, u tragediji čamca poginulo je 89, ali drugi planiraju da migriraju

U Libanu, u tragediji čamca poginulo je 89, ali drugi planiraju da migriraju

Hiljade Palestinaca molilo se u subotu na malom fudbalskom terenu u izbegličkom kampu u sjevernom Libanu, kako bi oplakivali jednog od desetina migranata koji su poginuli nakon što je njihov čamac potonuo kod sirijske obale ove nedelje, čak i kao što su se drugi zavetovali da će preduzeti isto opasno putovanje.

Abdul-Al Abdul-Al, 24, poljubio je svog oca za rastanak u utorak pre nego što se ukrcao na prepun čamac koji je krenuo iz obližnjeg grada u potrazi za boljim životom u Evropi. To je bio njegov 14. pokušaj da pobegne iz krizom pogođene mediteranske zemlje, ovaj put završen povratkom njegovog mrtvog tela. Trebalo je da bude sahranjen u logoru u kojem je rođen, rekao je njegov otac Omar za Asošijeted pres tokom pogrebne povorke.

Šef bolnice Al Bazel u sirijskom primorskom gradu Tartusu rekao je u subotu da je broj umrlih dostigao 89, dodajući da je od 20 drugih koji su bili na liječenju u medicinskom centru, šest otpušteno.

Libanska vojska saopštila je u subotu da su vojnici uhapsili čoveka koji je navodno organizovao smrtonosni put.

Incident je bio najsmrtonosniji do sada jer sve veći broj Libanaca, Sirijaca i Palestinaca pokušava da pobegne iz Libana morem u Evropu u potrazi za poslom i stabilnošću. U Libanu je na desetine hiljada ostalo bez posla, dok je nacionalna valuta pala za više od 90 odsto, iskorenjujući kupovnu moć hiljada porodica i dovodeći tri četvrtine stanovništva u siromaštvo.

Pored milion sirijskih izbeglica, mala zemlja Liban je dom desetinama hiljada palestinskih izbeglica i njihovih potomaka. Mnogi žive u desetak izbegličkih kampova koji su raštrkani širom zemlje. Palestinci trpe široku diskriminaciju u Libanu gde su lišeni obavljanja određenih poslova ili posedovanja imovine, a od kraja građanskog rata 1975-90, mnogi su migrirali.

Nakon podnevne molitve održane u Nahr el-Baredu, stotine ljudi okupljenih u dvorištu koje je nekada igralo fudbal gde je Abdul-Al-ov kovčeg bio postavljen u sredini. Molitve su održane pre nego što je telo odneto na obližnje groblje gde su se hiljade ljudi okupile da svedoče kako je mladić položen na počinak.

Omar Abdul-Al je rekao da je njegov sin ranije pokušavao da napusti Liban, ali nije uspeo jer su ponekad čamci sa migrantima kojima je uzeo imali tehničkih problema ili su se suočili sa otvorenim morem. Ponekad je morao da pliva nazad do obale, rekao je čovek.

„Ne želimo više da živimo ovde. Želimo da odemo“, rekao je Omar Abdul-Al, dodajući da je ohrabrio svog pokojnog sina da ode, a sada ohrabruje svoja četiri druga sina da napuste Liban. On je dodao da su svi njegovi sinovi dobro obrazovani, ali da ne mogu da nađu posao.

„Prolazimo kroz tešku krizu. Nema lekova, hleba ili bilo čega“, rekao je otac. Dodao je da su mnogi drugi Palestinci planirali da se ukrcaju na čamac, ali da u njega nije bilo više ljudi.

Drugi rođak Abdul-Al-a je vrištao da je „u Nahr el-Baredu katastrofa” rekavši da je u kampu nestalo oko 30 ljudi koji su bili na brodu. Rekao je da ljudi prodaju svoje kuće i automobile da bi otišli.

Nekoliko drugih je sahranjeno od petka.

Bilo je oprečnih izveštaja o tome koliko je ljudi bilo na brodu kada je potonuo, a neki kažu da ih je bilo najmanje 120. Detalji o brodu, poput njegove veličine i kapaciteta, takođe nisu bili jasni.

Nakon katastrofe, libanska vojska je saopštila da su vojnici upali u petak u kuće nekoliko osumnjičenih švercera, uhapsivši osam osoba umešanih u trgovinu ljudima u inostranstvu.

Stanovnici severnog Libana kažu da ljudi plaćaju oko 6.000 dolara za odraslu osobu i 3.000 dolara za dete da stigne do Evrope.

U mrtvačnici, Omar Abdel-Al je rekao da je pronašao telo svog sina „netaknuto“, iako je bilo teško identifikovati mnoge od desetina drugih leševa koji su tamo čuvani. „Svako ko dođe sa čamcem, ljudi su spremni da pođu“, rekao je on.