Novo istraživanje donosi zanimljiv odgovor.
Pitanje koje su mnogi od nas makar jednom sebi postavili glasi: gdje biste otišli kada biste imali vremensku mašinu? Da li biste krenuli u 3000. godinu da vidite šta je postalo od ljudske vrste ili biste okrenuli brojčanik unazad i rizikovali da ugrozite sopstvenu budućnost? Prije nego što počnete da se pakujete, jedan fizičar ima vijest koja bi mogla da pokvari poneki Marvelov film: možda ćete moći da putujete samo u jednom smjeru, i to ne unazad.
Hongšeng Džang, istraživač sa Univerziteta u Đinanu u Kini, pokazao je da je u širokoj klasi teorijskih univerzuma putovanje u sopstvenu prošlost nemoguće. Čitav argument počiva na jednoj činjenici: „Svjetlost nikada ne može da bude usmjerena bočno u odnosu na smjer putnika kroz vrijeme“, kaže Džang.
Zamislite da je prostor-vrijeme podijeljeno na slojeve duž kojih sama svjetlost može da putuje. Sve što se kreće sporije od svjetlosti mora da prelazi te površine u istom smjeru, poput penjanja uz stepenište koje vam nikada ne dozvoljava da zakoračite naniže.
Ako možete samo da se penjete naviše, nikada ne možete da se vratite na stepenik sa kojeg ste krenuli.
„Moj rad postavlja jedno uže pitanje: kada prostor-vrijeme dopušta takvu petlju, a kada sama geometrija to onemogućava?“, rekao je Džang, prenosi Euronews.
Dvije rupe u argumentu
Fizičari putovanja u prošlost nazivaju „zatvorenim vremenskim krivama“: putanjama kroz prostor-vrijeme koje se vraćaju na isto mjesto i u isti trenutak u kojem su započele.
„Pretpostavimo da želite da se rukujete sa svojim mlađim ja“, kaže Džang. „Da bi to bilo moguće, bila bi vam potrebna putanja kroz prostor-vrijeme koja se vraća sama sebi, a da pritom nikada ne premaši brzinu svjetlosti.“
Ajnštajnove jednačine dozvoljavaju takve putanje u nekolicini scenarija, na primjer u blizini jezgra rotirajuće crne rupe.
Ono što je posebno važno jeste da Džangovo istraživanje, koje je poslato na stručnu recenziju, takođe otkriva kako bi vremenska mašina mogla da zaobiđe ovo ograničenje, a postoje samo dva načina za to.
Prvi je uvijanje.
Zamislite zrake svjetlosti koji, umjesto da putuju jedan pored drugog, kruže jedni oko drugih poput vlakana užeta. Kada se to dogodi, uredne svjetlosne površine više ne mogu da se formiraju, pa ne postoji ni stepenište koje bi vas primoravalo da se stalno penjete.
Upravo to se događa u blizini središta rotirajuće crne rupe. Prema Ajnštajnovoj teoriji, rotirajuća masa povlači prostor i vrijeme zajedno sa sobom, a u blizini jezgra crne rupe to povlačenje postaje toliko snažno da se kretanje „naprijed kroz vrijeme“ savija u krug.
Putnik koji bi slijedio takvu kružnu putanju vidio bi da njegov sat normalno otkucava unaprijed, ali bi ga putovanje ipak vratilo u trenutak iz kojeg je krenuo. Fizičar Brendon Karter pokazao je još 1968. godine da takve petlje postoje unutar rotirajućih crnih rupa.
Međutim, Džang naglašava da samo uvijanje nije glavni krivac.
„Uvijanje samo po sebi ne stvara zatvorenu krivu. Ono samo onemogućava moj argument“, kaže Džang. „Uvijanje je prisutno svuda u univerzumu i, koliko znamo, bezopasno je.“
Drugi način povezan je sa samim oblikom univerzuma.
„Stepenište“ može biti savršeno izgrađeno, ali može da obilazi spoljne strane zgrade tako da najviši stepenik vodi pravo nazad na najniži, poput nemogućih stepenica na crtežima Ešera. Nastavili biste da se penjete, a ipak biste završili tamo odakle ste krenuli.
Fizičari ovu mogućnost nazivaju topologijom, a Džang smatra da upravo na nju treba obratiti pažnju.
„Rupa u argumentu koja bi mogla da bude važna jeste topologija, a upravo ona djeluje kao najmanje vjerovatna da nastane bez namjernog inženjerskog zahvata“, kaže Džang.
Odredište: sjutra
Nasuprot tome, putovanja u budućnost već su dobro potvrđena.
Ajnštajn je pokazao da veoma brzo kretanje ili boravak u snažnom gravitacionom polju usporavaju protok vremena na vašem satu u odnosu na satove drugih ljudi. Prema podacima Evropske svemirske agencije, astronauti koji se vrate nakon šest mjeseci provedenih na Međunarodnoj svemirskoj stanici mlađi su za oko pet hiljaditih djelova sekunde nego što bi inače bili.
Džang posebno naglašava ograničenja svog rada.
„Ovo nije tvrdnja da je putovanje kroz vrijeme nemoguće“, kaže Džang.
Za sada bi, međutim, možda bilo mudrije da se pakujete za sjutra, a ne za juče… osim ako, naravno, ne posjedujete vremensku mašinu.
