Sićušna divlja mačka koja živi u oblačnim šumama Bolivije identifikovana je kao do sada nepoznata vrsta, što je prvi put poslije više od jednog vijeka da je formalno imenovana i opisana nova živuća vrsta mačke.
Mačka, koju lokalne zajednice zovu Tilkajo, pripada grupi takozvanih tigrastih mačaka rasprostranjenih širom velikog dijela Južne Amerike. Pronađena je u bujnoj bolivijskoj šumi Jungas, planinskom području u kojem su šume često prekrivene oblacima i izložene visokoj vlažnosti, naveli su istraživači.
Dugačka je oko 46 centimetara i teška približno 1,4 kilograma, što je čini manjom od prosječne domaće mačke.
Istraživači su pomoću genetskih podataka potvrdili da je riječ o novoj vrsti i dali joj naučni naziv Leopardus tilcayo, zadržavajući lokalno ime, prenosi agencija Rojters.
„Njeno krzno je svijetlosmeđe boje, sa nepravilno oblikovanim rozetama po tijelu“, rekla je Paola Nogales-Askarunz, istraživačica National Geographica i jedna od autorki studije o novootkrivenoj vrsti, objavljene u četvrtak u časopisu Current Biology.
O biologiji i načinu života ove mačke za sada se zna veoma malo. Ostaci sitnih glodara pronađeni u uzorcima izmeta ukazuju da bi mogli biti dio njene ishrane, dok snimci sa kamera-zamki upućuju na to da bi mogla biti aktivnija noću, rekla je Nogales-Askarunz.
Tigraste mačke spadaju u takozvane kriptične vrste, što znači da ih nije lako razlikovati samo na osnovu izgleda, rekao je evolucioni biolog Jonas Leskroart sa Univerziteta u Antverpenu u Belgiji, jedan od vodećih autora studije.
Tigraste mačke ranije su smatrane jednom vrstom, ali su genetske studije prije više decenija ukazale na postojanje više različitih vrsta.
Govoreći o novoj vrsti, Leskroart je rekao: „Informacije kojima trenutno raspolažemo ograničene su na dvije žive jedinke koje smo ispitali i mali broj snimaka sa kamera-zamki“.
Jedna od živih jedinki je desetogodišnji mužjak koji sada boravi u prihvatilištu za divlje životinje Senda Verde, nakon što ga je jedna lokalna porodica prethodno držala u svom domu.
Posmatranje bolivijske mačke privuklo je pažnju jer se „njene karakteristike nijesu poklapale sa opisima, od kojih je većina zasnovana na mačkama iz Brazila“, rekla je Nogales-Askarunz.
„To nas je navelo da se zapitamo: koju tigrastu mačku zapravo imamo u Boliviji?“
Tim je analizirao DNK 38 mačaka iz više južnoameričkih zemalja, uključujući osam muzejskih primjeraka. Studija je pokazala da tigraste mačke zapravo čine pet genetski različitih vrsta.
„Nikada nijesmo očekivali da će ova bolivijska tigrasta mačka biti zasebna vrsta, a niko je ranije nije ni predlagao kao posebnu životinju, podvrstu ili bilo šta slično“, rekao je Leskroart.
Genetska analiza pokazala je da se linija Tilkaja odvojila od drugih tigrastih mačaka prije oko 1,4 miliona godina.
„Što su razlike u njihovom DNK veće, to procjenjujemo da su te linije duže vrijeme bile fizički odvojene“, rekao je Leskroart, dodajući da se takva razlika kod mačaka uglavnom smatra dovoljnim pokazateljem da je riječ o zasebnoj vrsti.
Istraživački tim opisao je i novu podvrstu tigraste mačke u peruanskom dijelu Jungasa, nazvavši je Leopardus tigrinus antisuyo, po Antisujju, oblasti nekadašnjeg Carstva Inka koja je obuhvatala područje u kojem ona živi.
Međunarodna unija za zaštitu prirode, IUCN, na svojoj Crvenoj listi trenutno tigraste mačke vodi kao dvije „ranjive“ vrste čije populacije opadaju.
Istraživači su svoja saznanja podijelili sa IUCN-om, čija će naredna procjena pet genetskih linija razmatrati odvojeno. To bi, rekao je Leskroart, moglo dati precizniju sliku o stepenu ugroženosti, pa bi vrste poput Tilkaja, kada se posmatraju zasebno, potencijalno mogle biti svrstane među ugrožene.
Potreba za preciznijom procjenom posebno je izražena u Jungasu, jednom od najugroženijih ekosistema u regionu.
Planinske šume suočavaju se sa sve većim pritiskom zbog krčenja šuma, širenja poljoprivrede, požara izazvanih ljudskim djelovanjem i rudarstva, rekla je Nogales-Askarunz.
Dodala je da su hitni prioriteti obnova djelova šume oštećenih požarima, zaštita preostalih autohtonih šuma i očuvanje povezanosti između staništa.
„Pokazati široj javnosti da čak i u tako prepoznatljivoj grupi kao što su mačke i dalje postoje nove vrste koje tek treba otkriti može poslati važnu poruku“, rekao je Eduardo Eizirik, evolucioni biolog sa Papinskog katoličkog univerziteta Rio Grande do Sul u Brazilu i glavni autor studije.
„U svijetu postoji još mnogo neotkrivenih vrsta, a postoji rizik da nestanu prije nego što ih uopšte otkrijemo.“
