Turiste koji u Bar siđu s kruzera više ne dočekuju štandovi s ručno rađenim suvenirima i autentičnim proizvodima na Šetalištu kralja Nikole jer je, kako tvrde, početkom avgusta Tržišna inspekcija upozorila NVU “Klaster turizma i kreativne industrije Bar” da neće moći da nastave s izlaganjem i prodajom jer, navodno, nemaju tržišne knjige, deklaracije o zemlji porijekla suvenira i istaknuto radno vrijeme. U Ministarstvu ekonomskog razvoja, međutim, nema evidencije o tome.
Iz Klastera poručuju da se radi o suštinskom nerazumijevanju privrede i turizma, pa i zakona, tvrdeći da su rukotvorci žrtve dvostrukih aršina, a iz Ministarstva ekonomskog razvoja, koje vodi Nik Đeljošaj , “Vijestima” su kazali da “uvidom u sistem evidencije inspekcijskih kontrola, u koji inspektori evidentiraju svaki izvršeni inspekcijski nadzor, nije utvrđeno da su vršene inspekcijske kontrole kod trgovaca koji izlažu i prodaju robu u danima kad u barsku luku uplovljavaju kruzeri”.
Članovi Klastera su u razgovoru kazali da su razgovarali sa inspektorkom 4. avgusta, ali da nijesu dobili kopiju zapisnika pa ocjenjuju da je to propust inspekcije zbog kojeg razgovore s njima nemaju u zvaničnoj evidenciji.
Istakli su da to nije jedini slučaj da je inspekcija dolazila da ih kontroliše i nije napravila o tome zapisnik i službenu evidenciju, kao i da su u slučaju Tržišne inspekcije resornog ministarstva “usmeno upozoreni”, što su oni i poslušali i prestali da izlažu.
Napominju da je zapisnik obaveza inspektora koja proizlazi iz Zakona o inspekcijskom nadzoru koja, u ovom slučaju, nije ispoštovana iako je njima ukazano na nepravilnosti i nepoštovanje propisa.
“Vijesti” su Đeljošajev kabinet pitale i mogu li potvrditi njihove navode da im je zabranjeno da izlažu zbog nepoštovanja određenih pravila, kad je takva odluka donijeta i zbog čega, koji je legalan način da ovi mali proizvođači nude i prodaju svoje proizvode na tom mjestu, na dan uplovljavanja kruzera i drže li do stava da su oni u mogućnosti da ih ispune…
Umjesto konkretnih odgovora na ta pitanja, iz Ministarstva ekonomskog razvoja su samo kazali da nema zabilješke u registru.
Izlagači i prodavci iz reda penzionera su ispričali da im je rečeno da njihov način rada predstavlja opasnost po budžet Crne Gore, te da zbog toga ne mogu nastaviti da svoje prozivode nude turistima na barskom šetalištu.
Biljana Dabić , vlasnica turističke agencije “AVE tours”, koja je dio Klastera, kazala je “Vijestima” da Baru fali atrakcija i autentičnih ponuda za turiste, a jedna od njih, ne samo u Crnoj Gori, nego u mnogo razvijenijim turističkim destinacijama jeste ručna radinost, različiti vidovi zanata koji su svjedočanstva tradicije, živi muzeji prošlosti.
“Danas turisti vole iskustvo, doživljaj, sve više žele da upoznaju način života, navike i tradiciju ljudi u destinaciji gdje borave, žele da vide kako se sprema domaća hrana, da probaju lokalne kulinarske specijalitete, saznaju na koji način ljudi prave suvenire, da učestvuju u kreativno-edukativnim radionicama. U Baru takvih ponuda ima zaista ne mnogo. Sa željom da ih bude još više, ali nažalost uz konstataciju da i ovo što imamo nije definisano, zaštićeno i rastrećeno od barijera kad su plasmani domaćih proizvoda u pitanju i funkcionisanje domaće radinosti”, poručila je Dabić.
Istakla je da su u posljednjih deset godina turisti s kruzera mogli da na šetalištu vide ponudu Baranki i Barana i da kupe ručno rađeni suvenir koji je bio i svojevrsni lokalni pečat.
Dabić naglašava da članovi Klastera čuvaju od zaborava tehnike obrade i spajaju ih u unikatan dizajn, autentičnog upotrebnog predmeta, kao što je maslinovo drvo.
“Izradom ručno rađenih suvenira u Baru uglavnom se bave penzioneri koji na taj način upotpunjuju svoj kućni budžet. Mogućnost da plasiraju ručno rađene suvenire u danima kad kruzeri uplovljavaju način je da se podržavaju sugrađani treće životne dobi koji koristeći spretnost i spremnost da rade, čuvaju i svoju vitalnost. Podržavaju se lokalni umjetnici, čuva se kulturna baština i autentičnost. Njeguju rijetki zanati”, rekla je Dabić.
Dok se privreda u Baru muči za opstanak, kreativna industrija ide “na skener” provjere zakonitosti plasiranja ručno rađenih suvenira u danima kad uplovljavaju kruzeri, kazala je Dabić.
Dodala je da ako sve ove godine rukotvorci nijesu radili “po slovu zakona” otvaraju se pitanja kako su angažovani na brojnim manifestacijama i sajmovima, pa su često za promotivne potrebe funkcionera i direktora nastajali “rilsevi” i “selfiji” za društvene mreže o “uspješnim projektima”, na kojima su se nalazili i sporadični kadrovi domaćih proizvoda i proizvođača…
Pitanje je, tvrdi Dabić, zašto nisu dobili smjernice kako svoje proizvode da plasiraju po Zakonu i rade rasterećeno. Naglašava da je Opština Bar jedna od rijetkih koja ima dva sekretarijata u čijim nadležnostima su i zanatlije – za privredu i za lokalni ekonomski razvoj.
“Evo ispita da opštinari pokažu zainteresovanost za domaću privredu, da se predloži rješenje, iznađe model, u konačnom iniciraju izmjene zakona da bi zaštitili domaću privredu, prije svega penzionere koji su voljni da rade i upotpune kućne budžete jer to ima višestruku korist – finansijsku, korist sa sociološkog aspekta za osobe treće dobi, u konačnom i sa zdravstvenog”, kazala je.
Dabić misli da rukotvorci nikoga ne ugrožavaju, već da na lijep način promovišu dio ponude Bara, pa na taj način teško da mogu oštetiti budžete, jer nemaju visoke zarade na prodaji ručno rađenih suvenira. Koliko poznaje te ljude, ne mislim da bi izbjegavali razumne obaveze, u vidu realnih naknada prema Opštini, državi. S druge strane, misli da upravo ti ljudi, zbog posla kojim se bave, moraju biti podržani subvencijama i s lokalnog i državnog nivoa.
“Nažalost, česte su prakse da se i opštinari i Vlada ‘sažive’ s budžetima kao da su njihovi privatni, pa na funkcijama brzo gube osjećaj za realni sektor te biznis barijere privrede, zanatlija, preduzetnika, njima nisu ni u mislima, a ne među prioritetima za rješavanje”, poručila je Dabić i podsjetila da državni i lokalni službenici primaju plate da bi bili u službi građana, a ne građani i privreda u njihovoj funkciji.
Ona je navela da ako nadležni valjano rade svoj posao kao što verbalno promovišu, u praksi treba da se pokažu, iznađu rješenje i omoguće ljudima koji imaju volje, želje, a neki moguće i prijeke potrebe, da upotpune svoje kućne budžete.
