„Čuo sam ih kako razgovaraju. Ako bi pobijedio Milo… Momo je bio protiv cigareta i bjegunaca, dok Milo nije bio protiv toga“, naveo je Orazio Poro, odgovarajući na pitanje tužioca Scelsija kako može da tvrdi da je Milo pružao zaštitu.
Kako objašnjava Poro, do tih saznanja došao je kroz kontakte sa ljudima bliskim tadašnjem crnogorskom državnom vrhu, uključujući i Milovog brata.
„Zato što sam nekoliko večeri bio s njima na večeri. S Milovim bratom. To su slovenska imena, teško ih izgovaram, ali ga veoma dobro poznajem. Dva puta sam išao na večeru s bratom predsjednika Mila“, kazao je Poro.
Kako ističe, na jednom od tih susreta prisustvovalo je više osoba, a razgovori su se, prema njegovim riječima, vodili o poslovima vezanim za gorivo i druge robe.
„Doveo me je Santino. Bili smo ja, Santino, Marčelo i Mauricio, a tu su bili Milov brat i još dvojica. Išli smo u restoran u blizini Zelenike. Sjedjeli smo za susjednim stolovima. Govorili su slovenski, pa nijesam razumio šta tačno govore, ali se znalo da su to bili poslovni dogovori“, naveo je Poro.
Prema njegovom svjedočenju, posao se odnosio na cigarete i benzin, dok je dio zarade, kako tvrdi, pripadao Milovom bratu, a potom i Milu.
„Posao se odnosio na cigarete i benzin. Benzin je tamo bio jeftin. Santino je trebalo da ga prodaje po hiljadu ili dvije hiljade lira, a 500 lira je išlo Milovom bratu, a onda uvijek Milu — brat se pojavljivao“, kazao je Poro.
Kako objašnjava, gliseri su upravo na tom području morali da sipaju gorivo, dok je posao obuhvatao i cigarete, benzin, kao i veliko skladište rezervnih djelova za glisere u Luci Bar.
„Santino je od njih dobijao odobrenje. Na sastancima se razgovaralo po kojoj cijeni treba prodavati benzin i rezervne djelove. Ukratko, postojala je podjela prihoda“, naveo je Poro.
Posebno je, prema njegovim riječima, bilo važno da se zarada dijeli između učesnika u poslu.
„ZARADA SE MORALA DIJELITI“, izgovorio je Poro rečenicu koja, prema sadržaju njegovog svjedočenja, opisuje način na koji je taj sistem funkcionisao.
Poro nije bio novinar niti politički protivnik tadašnje vlasti. Bio je čovjek iz kriminalnog miljea Barija, uključen u trgovinu cigaretama preko Crne Gore, koji je nakon hapšenja počeo da sarađuje s italijanskim pravosuđem.
Kako se navodi u dostupnoj dokumentaciji, živio je u Crnoj Gori, poznavao organizatore i imao neposredan pristup ljudima o kojima je govorio.
„U Crnoj Gori koristio sam lažni identitet Ferdinando Pugliese“, naveo je Poro, prema dokumentaciji, dok je italijanska DIA pronašla i dozvolu koju su mu izdali crnogorski organi.
Prema nalazu italijanske DIA, na dokumentu je prvo bilo upisano njegovo pravo ime — Orazio Porro — a potom precrtano i zamijenjeno lažnim identitetom. Za crnogorske organe, kako se navodi, ovaj čovjek bio je predstavljen kao „pomorac“.
Orazio Porro kasnije je, 2009. godine, ubijen u Bariju.
Njegov iskaz o Crnoj Gori, međutim, ostao je zabilježen u dokumentaciji italijanske antimafije.
Strane 38 i 39.
Crno na bijelo.
Izvori: dokument italijanske Direkcije za borbu protiv mafije, strane 38–39 i 399–400; ICIJ/Centar za javni integritet.
