Na prvi pogled, riječ je o pozitivnom pokazatelju za crnogorsku poljoprivredu. Međutim, detaljnija analiza pokazuje da rast nije bio ravnomjerno raspoređen između različitih segmenata tržišta.
Od ukupne vrijednosti, 6,4 miliona eura, odnosno 45,1 odsto, odnosilo se na prodaju iz sopstvene proizvodnje poslovnih subjekata, dok je otkup od individualnih poljoprivrednih proizvođača iznosio 7,7 miliona eura, odnosno 54,9 odsto.
Najvažniji podatak u cijeloj statistici jeste različita dinamika ova dva segmenta.
Vrijednost prodaje iz sopstvene proizvodnje porasla je čak 31,2 odsto, dok je vrijednost otkupa od individualnih poljoprivrednih proizvođača smanjena 2,7 odsto.
To ne znači da je crnogorski poljoprivrednik kao takav nužno zaradio manje, niti da je njegova proizvodnja pala za 2,7 odsto. Riječ je o vrijednosti organizovanog otkupa od individualnih proizvođača.
Ipak, brojke jasno pokazuju da ukupan rast tržišta nije bio ravnomjerno raspoređen. Dok je sopstvena proizvodnja snažno povećala vrijednost prodaje, segment individualnih proizvođača nije pratio taj trend.
Upravo je to podatak koji bi trebalo pažljivo pratiti u narednim kvartalima.
Rast ukupne vrijednosti od 10,1 odsto znači da se kroz organizovani promet poljoprivrednih, šumarskih i ribarskih proizvoda ostvaruje veća vrijednost nego godinu ranije.
Za proizvođače je to važno jer veće i stabilnije tržište znači i veću mogućnost plasmana proizvoda.
Ako postoji sigurniji otkup mlijeka, jaja, povrća, voća ili stoke, proizvođač lakše može planirati proizvodnju i donijeti odluku o novim ulaganjima.
To je posebno značajno za poljoprivredu, gdje je jedan od najvećih problema upravo pitanje plasmana. Nije dovoljno proizvesti – proizvod mora imati kupca, odgovarajuću cijenu i siguran kanal distribucije.
Veća tržišna aktivnost može zato pozitivno uticati i na ulaganja u mehanizaciju, plastenike, sisteme za navodnjavanje, stočni fond, skladišne kapacitete i preradu.
Struktura otkupa i prodaje pokazuje i gdje se trenutno nalazi najveća tržišna aktivnost.
Najveće učešće imaju kokošija jaja sa 28,1 odsto, dok svježe sirovo mlijeko učestvuje sa 22 odsto.
To znači da samo ove dvije kategorije čine više od polovine ukupne vrijednosti.
Slijede povrće sa 14,8 odsto, stoka po vrstama i kategorijama sa 11,3 odsto, svježe voće sa 7,6 odsto i svježa riba sa 5,3 odsto.
Ovakva struktura pokazuje da Crna Gora ima nekoliko vrlo važnih domaćih proizvodnih grana, ali i da postoji prostor za veću diversifikaciju i posebno za razvoj prerađivačke industrije.
Naime, veća vrijednost ne mora uvijek doći samo kroz veću količinu proizvodnje. Dodatna vrijednost može se stvarati i preradom – od mlijeka i mesa do voća, povrća i drugih proizvoda.
Poljoprivreda ima mnogo širi efekat od same vrijednosti proizvoda koji se otkupe.
Kada raste domaća proizvodnja, od toga imaju koristi i transport, trgovina, prehrambena industrija, skladištenje, ugostiteljstvo i drugi povezani sektori.
Veća domaća proizvodnja takođe može značiti da dio novca koji bi inače bio potrošen na uvoz hrane ostaje u Crnoj Gori.
To je posebno važno za ekonomiju zemlje koja značajan dio svojih prehrambenih potreba pokriva iz uvoza.
Zato rast vrijednosti domaće poljoprivredne proizvodnje ne treba posmatrati samo kao statistički podatak, već i kao potencijal za smanjenje uvozne zavisnosti i jačanje domaćeg ekonomskog lanca.
Najveći izazov nalazi se upravo u činjenici da individualni poljoprivredni proizvođači nisu pratili rast sopstvene proizvodnje poslovnih subjekata.
Otkup od individualnih proizvođača pao je 2,7 odsto, dok je sopstvena proizvodnja poslovnih subjekata povećana 31,2 odsto.
To samo po sebi nije negativna vijest, ali pokazuje da se rast ne preliva istom brzinom na sve učesnike u sektoru.
Zato bi za državu i poljoprivrednu politiku bilo važno da se posebna pažnja posveti povezivanju malih proizvođača sa velikim kupcima, trgovinskim lancima, hotelima, restoranima i prerađivačima.
Tu značajnu ulogu mogu imati kooperative, organizovani otkup, hladnjače, logistički centri i ugovorena proizvodnja.
Ako mali proizvođač ima siguran plasman i poznatu cijenu, spremniji je da poveća proizvodnju i investira. Bez toga, rast tržišta može ostati koncentrisan kod većih poslovnih subjekata.
Još jedna stvar mora biti jasna: rast vrijednosti otkupa i prodaje ne znači automatski rast profita poljoprivrednika.
Da bi se procijenilo koliko je poljoprivrednik zaista napredovao, potrebno je pogledati i troškove proizvodnje – cijene goriva, stočne hrane, đubriva, energije, transporta, radne snage i drugih inputa.
Ako je vrijednost prodaje porasla, ali su troškovi proizvodnje rasli još brže, stvarna zarada proizvođača može biti mnogo manja nego što sama statistika sugeriše.
Zato je za potpunu sliku potrebno posmatrati i cijene proizvoda i troškove proizvodnje i profitnu maržu.
Podaci Monstata daju pozitivan signal za crnogorsku poljoprivredu.
Ukupna vrijednost otkupa i prodaje porasla je 10,1 odsto, dok je posebno snažan rast od 31,2 odsto zabilježen kod prodaje iz sopstvene proizvodnje.
To govori da na tržištu postoji veća aktivnost i da domaća proizvodnja ima prostor za rast.
Međutim, činjenica da je otkup od individualnih proizvođača pao 2,7 odsto pokazuje da rast nije ravnomjerno raspoređen.
Upravo će zato naredni korak biti ključan: nije dovoljno da raste vrijednost ukupnog prometa. Potrebno je da se rast tržišta pretvori u veću sigurnost plasmana, veće prihode i nova ulaganja individualnih poljoprivrednika.
Ako Crna Gora uspije da bolje poveže male proizvođače sa organizovanim otkupom, preradom, trgovinom i turizmom, ovaj rast može prerasti iz dobrog statističkog podatka u trajniji trend jačanja domaće proizvodnje i smanjenja zavisnosti od uvoza hrane.
Za ekonomiju Crne Gore to bi značilo više domaće dodate vrijednosti, više novca koji ostaje u zemlji i snažniju vezu između poljoprivrede i ostatka privrede.
