Američki privrednik Ričard Gadboa, jedan od pokretača inicijative „Heal Boka Bay“, upozorava da kruzeri, nekontrolisana gradnja, zagađenje i neadekvatna infrastruktura ugrožavaju budućnost Bokokotroskog zaliva. Govoreći o poslovnom ambijentu, ističe da ga birokratija i korupcija sprečavaju da Crnu Goru preporuči kao mjesto za razvoj zapadnog kapitala.
Gadboa, koji je reputaciju stekao u oblasti finansija, u Crnu Goru je prvi put došao slučajno 2021. godine, putujući iz Kenije prema Francuskoj. Iako je ostao svega dva dana, zaljubio se u Bokokotorski zaliv. Danas u Tivtu provodi najmanje šest mjeseci godišnje i sebe smatra dijelom lokalne zajednice.
Gadboa je osnivač međunarodne jedriličarske fondacije „Ričard i Frensis Gadboa“, koja podržava nautiku i ekologiju, jedan je od osnivača Festivala vjetra u Tivtu i predsjednik Programa razvoja olimpijskog jedrenja u Crnoj Gori. Podržao je pripreme crnogorskog jedriličara Milivoja Dukića za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine.
U intervjuu za portal Rmedia Gadboa govori o razlozima zbog kojih je pokrenuta inicijativa „Heal Boka Bay“, ugroženosti Bokokotorskog zaliva, posljedicama nekontrolisanog razvoja turizma, kruzerima, zagađenju, ali i o poslovnom ambijentu, birokratiji i korupciji u Crnoj Gori.
Gadboa upozorava da je rast industrije kruzera u Kotoru ozbiljno ugrozio ekonomski potencijal cijelog unutrašnjeg dijela zaliva, dok se infrastruktura crnogorskih primorskih opština nalazi pod ogromnim pritiskom.
Istovremeno, smatra da Crna Gora ne koristi dovoljno potencijale planinskih područja i zaleđa.
Kako ističe, Crna Gora nije destinacija koja može da izdrži masovni turizam.
„Ovo nije mjesto poput Rima, koje može da primi masovni turizam. Crna Gora može da podnese samo određenu vrstu i ograničen broj gostiju.“
Kao primjer navodi rizort One&Only, koji je tokom ljeta potpuno popunjen, ali čiji gosti uglavnom ostaju unutar kompleksa.
„Ne kažu: ‘Hajde da odemo u Kotor i posjetimo Stari grad.’ To ne mogu da urade jer je prevelika gužva.“
Jedan od događaja koji je neposredno prethodio pokretanju inicijative „Heal Boka Bay“ bila je posjeta grupe iz Santa Barbare koja se bavi plivačkim turizmom na otvorenim vodama.
Santa Barbara je grad pobratim Kotora, a Gadboa je studirao na tom univerzitetu Kaliforniji.
„Učestvovali su u sedmodnevnoj plivačkoj turi. Troje članova grupe bili su olimpijci, tako da je riječ o ozbiljnim plivačima na otvorenim vodama. Plivali su kroz oba dijela zaliva, prema Mamuli i duž obale u pravcu Bigove“, priča Gadboa.
Grupa je u Crnoj Gori provela sedam dana, a kada su ih pitali kakvo je bilo njihovo iskustvo, odgovorili su da su na pojedinim mjestima zatekli izuzetno zagađenu vodu i da ribe gotovo nije bilo.
Prethodno im je rečeno da će tokom plivanja vidjeti ribe, delfine i mnoge druge oblike morskog života.
„U grupi je bilo osam plivača na otvorenim vodama. Ispred njih su plovili brod i gumeni čamac, dok ih je još jedan brod pratio. Uprkos toj zaštiti, plivači su bili prestravljeni zbog glisera. Kapetani pratećih plovila neprestano su morali da tjeraju glisere jer su pojedini pokušavali da prođu direktno između plovila koja su bilo logistika plivačima“, navodi Gadboa.
Gadboa naglašava da nije rezident Crne Gore i da je njegova uloga da pomogne da se proces zaštite Boke pokrene.
„Sebe vidim kao katalizatora promjena“, kaže on.
Odrastao je u južnoj Kaliforniji i Santa Barbari, gdje su veliki ekološki problemi, uključujući ogromno izlivanje nafte, uništili dio kalifornijske obale.
„Počeo sam da osjećam da bi se nešto slično moglo dogoditi Bokokotorskom zalivu. Međutim, ovdje se to ne bi dogodilo iznenada, kao poslije eksplozije na naftnoj platformi. Događalo bi se postepeno, kroz podmuklu kombinaciju prevelikog broja ogromnih kruzera, nedovoljne brige o ribarstvu i premalo pažnje prema tome kako lokalno stanovništvo doživljava promjene.“
Organizovao je snimanje dokumentarnog filma o ugroženosti Boke i sprovođenje istraživanja u kojem učestvuju Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari, gradu pobratimu Kotora, Univerzitet Crne Gore i Pomorski institut u Kotoru.
Gadboa je u Kaliforniju doveo dvoje vodećih crnogorskih istraživača i finansirao njihovo putovanje.
„Tamo su se sastali sa vodećim istraživačima Programa studija životne sredine Univerziteta Kalifornije. Program je osnovan 1968. godine i bio je jedan od prvih te vrste. Njegovi istraživači veoma su cijenjeni.“
U martu ove godine u Boki su bili istraživači sa Univerziteta u Santa Barbari.
Zbog specifičnosti Bokokotorskog zaliva, posljedice zagađenja i prekomjernog pomorskog saobraćaja mogle bi biti dalekosežne.
„Pošto Boka više podsjeća na jezero nego na uobičajeni zaliv, potencijalna šteta je mnogo veća. Lako je reći da su kruzeri problem, ali pravi problem obuhvata sve što ih prati“, upozorava Gadboa.
Smatra da bi glisere zapravo trebalo nazivati izletničkim brodovima i da bi trebalo da plove polako, omogućavajući ljudima da razgledaju okolinu i uživaju u doživljaju.
„Ne moraju da pokazuju koliko brzo mogu da stignu od unutrašnjeg dijela Kotorskog zaliva do Plave špilje.“
Podsjeća i na nedavnu nesreću i kaže da je svake godine šokiran načinom na koji brodovi prolaze kroz to područje.
„Razgovarali smo sa predsjednikom Opštine Herceg Novi, čija je opština nadležna za taj prostor, ali nije bio naročito zainteresovan da sasluša ono što smo imali da kažemo.“
Sa takvim stavom, dodaje, susretali su se prilično često, zbog čega su odlučili da naprave nešto što će građani moći sami da vide.
„Ipak, naša glavna ciljna grupa je Evropska unija, jer Crna Gora želi da joj se pridruži 2028. godine, a pitanja životne sredine predstavljaju jednu od najvećih prepreka.“
Gadboa smatra da Boka još ima priliku da izbjegne sudbinu Budve.
„Uz dužno poštovanje prema Budvi, prije 20 godina Budva je bila očigledan izbor za posjetu. Jedna od prednosti Budve jeste to što je okrenuta otvorenom Jadranskom moru, pa se njene plaže i priobalne vode prirodno pročišćavaju.“
Gadboa nema crnogorsko državljanstvo. Ima privremeni boravak, a uskoro očekuje da postane stalni rezident.
Kao primjer da se stvari mogu promijeniti ako se pravila sprovode, navodi ono što je vidio svega nekoliko sati prije intervjua.
„Prošao sam kroz Verige i vidio oko 70 glisera koji su se kretali dozvoljenom brzinom od pet čvorova. Bio sam prijatno iznenađen. Znam da je bilo teško, ali nova pravila funkcionišu“.
Gadboa je prvi put od dolaska u Crnu Goru 2021. godine vidio delfine u unutrašnjem dijelu zaliva.
„Prije nego što smo stigli do Veriga, vidjeli smo dva delfina.“
Ljudi koji u Boki žive 50 i više godina, kaže, sjećaju se vremena kada su delfine mogli da vide u cijelom zalivu.
Kada je prvi put došao 2021. godine, bilo je i mnogo malih ribarskih brodova. „Danas ih nema. Tokom moje prve godine ovdje, svake noći ste mogli da vidite vjerovatno oko 50 takvih brodova. Mnogi su pecali iz zadovoljstva, ali je riba nestala. To bi trebalo nešto da nam kaže.“
„Vjerujem da su i ovdašnje vlasti svjesne tih pitanja, ali se čini da je novac i dalje važniji od održivosti“, ističe on.
Gadboa ocjenjuje da su investicije u Crnoj Gori izuzetno komplikovane.
„Ovdje sam gotovo šest godina i učestvovao sam u nekoliko investicija. Kao strani državljanin morate da budete veoma oprezni kako ulažete i sa kim poslujete.“
To je, smatra, jedna od prepreka koje će Crna Gora morati da savlada.
„Što više saznajete, jasnije vam je da se ovdje ne posluje na način na koji se to radi u SAD. Bilo da poslujete sa bankama, lokalnim vlastima u Kotoru ili Tivtu ili drugim institucijama, Crna Gora je veoma teško mjesto za poslovanje. Potrebno je biti veoma oprezan“, naglašava Gadboa.
Gadboa poznaje osobu koja se bavi proizvodnjom dronova, koju je povezao sa nekoliko ljudi u Podgorici zbog mogućnosti otvaranja fabrike.
„Upoznao sam ga sa nekoliko ljudi u Podgorici zbog mogućnosti otvaranja fabrike dronova, ali sam to učinio veoma oprezno. Upozorio sam ga da mora biti pažljiv.“
Priznaje da na početku svog boravka u Crnoj Gori ni sam nije bio dovoljno oprezan.
„Ja očigledno nijesam bio oprezan na početku. Međutim, što sam više stvari vidio, postajao sam sve zabrinutiji.“
Prema njegovim riječima, bilo da se posluje sa bankarskim sistemom ili pokušava dobiti odobrenje za određeni projekat, proces može biti izuzetno težak.
„Član sam odbora projekta Plavi horizonti. Baš kada pomislite da ste savladali sve prepreke, neko postavi novu.“
Kada se realizuje velika investicija poput projekta Plavi horizonti, svaki mjesec i svaka godina kašnjenja razvoja koštaju investitore ozbiljan novac.
„Likvidnost i mogućnost da se ulaganje realizuje u predviđenom roku izuzetno su važni.“
Govoreći o mogućoj korupciji, Gadboa kaže da lično nije učestvovao ni u čemu koruptivnom, ali da su mu ljudi prilazili sa određenim ponudama.
„Prilazili su mi sa ponudama u stilu: ‘Ako vi uradite ovo, mi ćemo uraditi ono.’ Imam 68 godina i u finansijama radim od svoje 21. godine. Dovoljno sam iskusan da prepoznam kada treba da kažem ne.“
Iako podržava Crnu Goru i Boku, poručuje da postojeći poslovni ambijent ne može da preporuči potencijalnim investitorima.
„Birokratija i korupcija sprečavaju me da preporučim Crnu Goru kao mjesto na kojem zapadni kapital može uspješno da se razvija.“
Gadboa kaže da nije stručnjak za nekretnine, ali da je očigledno da infrastruktura nije pratila ambicije investitora u nekretnine i hotelskih kompanija.
To se, kako navodi, odnosi na puteve, aerodrome i drugu ključnu infrastrukturu.
Gadboa smatra da država mora da uvede red, smanji broj kruzera i obezbijedi da oni koji dolaze pristaju uz obalu.
„Kruzerima ne bi trebalo dozvoliti da se sidre u unutrašnjem dijelu zaliva.“
Zna da se neki od njih sada preusmjeravaju prema Baru, ali upozorava na specifičnost kotorskog dijela zaliva, u koji se uliva veliki broj prirodnih izvora.
„Ta voda potiče od kiše i snijega koji se prikupljaju tokom dužeg perioda. Kruzeri su prolaskom po dnu ugrozili ta područja. Mnogi izvori sada su prekriveni velikim količinama pomjerenog sedimenta. Kruzer ne zna gdje se nalazi podvodni izvor, a položaj tih izvora može da se mijenja.“
Kako kaže, na jednoj od tribina učesnici su upozoravali da zbog ograničenja broja kruzera vlasnici glisera neće biti zadovoljni, kao ni oni koji u Kotoru prodaju pivo, majice i suvenire.
Ako imate prodavnicu u Kotoru koja prodaje samo magnete, majice i pivo, mogli biste da se suočite sa problemima. Međutim, preduzeća koja su usmjerena na kvalitetniji turizam imaće priliku za razvoj“, ističe Gadboa.
Država, poručuje Gadboa, mora početi da razmišlja o svojim dugoročnim interesima, posebno o interesima mladih koji bi željeli da ostanu u svojoj zemlji.
Mora misliti i na starije ljude koji žele da Boka ostane mjesto kakvog ga pamte od prije 50 godina.
„Svaki političar trebalo bi sebi da postavi pitanje: ‘Kako da zaštitimo ovo mjesto?’“
Ono što ljude dovodi u Crnu Goru, prema njegovim riječima, jeste Boka.
„To je činjenica. Kada posjetite gotovo bilo koji internet sajt o Crnoj Gori, vidjećete fotografije ostrva, Plave špilje i izuzetnih pogleda sa Lovćena.“
Podsjeća, međutim, da je država izuzetno lijepa i živopisna i u planinskim predjelima, posebno na Durmitoru i Žabljaku.
„Svako ko dođe ovdje trebalo bi da provede dva ili tri dana u tim krajevima. Lijepo je sjedjeti na plaži, ali Crna Gora mora da zastane, napravi korak unazad i zapita se šta danas može da uradi kako bi zaustavila katastrofalno propadanje životne sredine u Boki.“
Crna Gora, smatra Gadboa, mora da preispita i svoj ekonomski model i način na koji preduzetnici ostvaruju prihode.
Gadboa kaže da Crna Gora ne bi trebalo da se pozicionira kao destinacija za niži i srednji segment turističkog tržišta.
„Ljudi koji ovdje žive i koji su izgradili ovu zemlju trebalo bi da je posmatraju kao nešto dragocjeno. Trebalo bi da je sačuvaju tako što će privlačiti goste veće platežne moći, koji traže kvalitetnija iskustva i ostaju duže.“
Posljedice sadašnjeg ekonomskog i turističkog modela, zaključuje, najbolje se vide u Kotoru.
„To je sramota”, zaključuje Gadboa.
