Nakon otvorenog pisma, pritužbe Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore i obraćanja medijima zbog diskriminatornog sistema stambenih subvencija, gađanskom aktivisti Danijelu Kaleziću stigao je odgovor Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Budva.
Sekretarijat svoj stav zasniva na tvrdnji da je definicija porodičnog domaćinstva iz opštinske Odluke i Javnog poziva usklađena sa članovima 3, 8 i 9 Zakona o socijalnom stanovanju. Navodi i da je Odluka donesena na osnovu tog zakona, kao i da je prethodno sprovedena javna rasprava. Na osnovu toga Opština zaključuje da je njen akt u potpunosti zakonit.
Kalezić je Opštini dostavio detaljan odgovor o pravnoj neusklađenosti, koji je istovremeno uputio Zaštitniku kao dopunu pritužbe. Njegova ključna poruka je da usklađenost sa jednim sektorskim zakonom nije dovoljna ako opštinski akt istovremeno krši Ustav, Zakon o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije, Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola i međunarodne standarde zaštite ljudskih prava.
„Opština Budva nije odgovorila na pitanje zašto bračne i vanbračne partnere priznaje kao porodicu i domaćinstvo, dok zakonom zaključeno životno partnerstvo tretira kao da ne postoji. Samo je objasnila iz kojeg je zakona prepisala pravnu prazninu. To može objasniti porijeklo problema, ali ne može diskriminaciju učiniti zakonitom“, poručio je Kalezić.
On je naglasio da član 9 Zakona o socijalnom stanovanju ne pominje životne partnere, ali ni na jednom mjestu ne zabranjuje Opštini da ih uključi u sistem subvencija.
„Ćutanje zakona nije isto što i izričita zabrana. Zakon nije švedski sto sa kojeg će Opština uzeti odredbu koja joj odgovara, a preskočiti Ustav, antidiskriminacioni zakon i Zakon o životnom partnerstvu. Lokalna uprava je dužna da primjenjuje cjelokupan pravni poredak, a ne samo jedan propis koji koristi kao birokratski štit“, naveo je Kalezić.
Zakon o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije izričito štiti osobe po osnovu životnog partnerstva, seksualne orijentacije i bračnog ili porodičnog stanja. Taj zakon se primjenjuje i na lokalnu samoupravu, stanovanje i socijalne olakšice. Takođe propisuje da se, kada drugi zakon pruža manji obim zaštite, primjenjuje širi antidiskriminacioni standard.
Kalezić je podsjetio da Zakon o socijalnom stanovanju nije definisao kategoriju „mlade porodice“, nije odredio konkretan sistem bodovanja, sadržaj prijavnog obrasca, spisak dokaza niti način nastavka subvencije poslije smrti korisnika. Sve to uredila je sama Opština Budva.
„Opština je sama odlučila da u mladu porodicu uključi brak i vanbračnu zajednicu, ali ne i životno partnerstvo. Sama je napravila obrazac u kojem nema životnog partnera i nije predvidjela izvod iz registra životnih partnerstava kao dokaz. Sama je ostavila nejasnim da li se prihodi, imovina, invalidnost i zdravstveno stanje životnog partnera uzimaju u obzir. To nijesu obavezne posljedice zakona. To su izbori Opštine Budva“, poručio je Kalezić.
Takvo izostavljanje može direktno uticati na priznanje statusa mlade porodice, broj članova domaćinstva, broj bodova, dokumentaciju koja se podnosi, utvrđivanje prihoda i imovine, kao i na mogućnost da preživjeli životni partner nastavi korišćenje subvencije poslije smrti korisnika.
„Budva životno partnerstvo priznaje pred matičarem, a briše ga pred komisijom koja raspodjeljuje javni novac. Partnerstvo ne može postojati samo tokom ceremonije, a nestati kada od njega zavise dom, bodovi i javna subvencija. To je institucionalno brisanje zakonom priznatog partnerskog i porodičnog statusa“, rekao je Kalezić.
Kao pravno neodrživo ocijenio je i pozivanje Opštine na činjenicu da je održana javna rasprava.
„Javna rasprava nije mašina za pranje diskriminatornih odredbi. Sprovedena procedura ne znači da je sadržaj Odluke automatski zakonit. Odgovornost za zakonitost propisa snosi organ koji ga predlaže, donosi i primjenjuje, a ne osobe koje taj propis diskriminiše“, naveo je Kalezić.
U odgovoru Opštini ukazano je i na praksu Evropskog suda za ljudska prava. U predmetu Pajić protiv Hrvatske, Sud je utvrdio diskriminaciju jer su bračni i vanbračni parovi različitog pola bili priznati, dok su istopolni parovi bili prećutno isključeni. U predmetima Karner protiv Austrije i Kozak protiv Poljske, utvrđene su povrede prava zbog nepriznavanja istopolnih partnera u pitanjima zajedničkog doma i nastavka prava nakon smrti partnera.
„Opština nije navela nijedan legitimni cilj zbog kojeg životni partneri moraju biti isključeni. Nije objasnila zašto je takva razlika potrebna, primjerena ili proporcionalna. Umjesto pravnog obrazloženja, dobili smo prebacivanje loptice na državni zakon i jeftine birokratske izgovore“, poručio je Kalezić.
Kalezić ostaje pri zahtjevu da Opština Budva obustavi rangiranje i odlučivanje dok se ne obezbijede jednaki uslovi, izmijeni sporne odredbe Odluke, objavi ispravljeni Javni poziv i obrazac, prizna izvod iz registra životnih partnerstava kao dokaz i produži ili ponovo otvori rok za prijavljivanje.
„Ne tražim usmeno uvjeravanje da životni partneri navodno neće imati problem. Tražim formalno usvojena, jasna i jednaka pravila za sve. Dok Odluka, Javni poziv i obrazac ne budu izmijenjeni, diskriminacija nije uklonjena i pritužba Zaštitniku ostaje“, zaključio je Kalezić.
