Djeca na otvorenim kupalištima spadaju među najugroženije kada je riječ o utapanju, jer nemaju razvijenu svijest o tome kako da reaguju kada se nađu u opasnosti u vodi.
Kristina Cvetković iz Udruženja spasilaca, gostujući na TV Prva, istakla je da mnogi ne znaju da prepoznaju trenutak kada se neko utapa, a kod djece je to još teže uočiti.
„Nerijetko se dešava da se dijete utopi, iako je odrasla osoba bila u njegovoj neposrednoj blizini“, upozorila je Cvetković.
Kako navodi, spasioci svakodnevno sprovode edukacije i podsjećaju roditelje da na kupalištima uvijek postoje potencijalne opasnosti. Zato je neophodno poštovati pravila i uputstva spasilaca, jer čak i dijete koje zna da pliva može doživjeti zamor ili grč.
Najvažnije pravilo je da roditelj sve vrijeme bude uz dijete. Dovoljan je jedan telefonski razgovor, odlazak po sladoled ili samo nekoliko trenutaka nepažnje da dođe do tragičnog ishoda.
Posebno upozorava na zabludu da šlaufovi i mišići predstavljaju dovoljnu zaštitu.
„Dijete može da ispadne iz šlaufa ili da mu spadne mišić sa ruke. Prsluci za održavanje na vodi mogu pomoći, ali se ni na njih ne treba u potpunosti oslanjati. Prisustvo roditelja je najvažnija mjera bezbjednosti“, naglašava ona.
Kada je riječ o utapanju odraslih, prvi trenutak karakteriše pokušaj održavanja na površini vode, ali kod djece je situacija drugačija.
„Kod djece gotovo da nema tih faza. Ono se ne održava na vodi, već odmah počinje da tone, jer nema svijest o tome šta treba da radi. Za utapanje djeteta dovoljne su svega sekunde. Čim upadne u vodu i počne da tone, može veoma brzo da izgubi svijest“, objašnjava Cvetković.
Govoreći o pružanju prve pomoći, ističe da je kod djece prioritet što brže izvući ih iz vode. Kod odraslih je situacija drugačija, jer uspaničena osoba može instinktivno da povuče spasioca pod vodu.
„Ako je u pitanju odrasla osoba, najbolje je pružiti joj štap, loptu ili neki drugi predmet za koji može da se uhvati, kako bi se izbjegla opasnost da stradaju obje osobe“, kaže ona.
Cvetković upozorava i na bezbjednost u akva-parkovima i na drugim kupalištima. Prije odlaska roditelji bi trebalo da provjere da li objekat ima organizovanu spasilačku službu, obezbjeđenje i ambulantu.
„Zakoni jasno propisuju koliko spasilaca mora da bude angažovano na svakom kupalištu. Kada su svi bezbjednosni uslovi ispunjeni, rizik od nesreća je značajno manji“, zaključila je ona.
