Dinamika rasta postepeno usporava, uz jasne signale da dosadašnji model, zasnovan na potrošnji, turizmu i uvozu, dostiže svoje granice, pri čemu narednih deset godina rast treba mjeriti kvalitetom i održivošću, pokazala je Analiza crnogorske ekonomije Privredne komore (PKCG).
Analiza koja obuhvata period od 2006. do ove godine, predstavljena je danas u PKCG i pokazuje da ekonomija, nakon dvije decenije rasta, kriza i oporavaka, ulazi u zreliju fazu razvoja.
Analiza prepoznaje pet razvojnih faza crnogorske ekonomije u posljednje dvije decenije: ekspanziju i investicioni optimizam, od 2006. do 2008. godine, krizu i makroekonomsko prilagođavanje od 2009. do 2012, fiskalnu stabilizaciju i investicionu ekspanziju od 2013. do 2019, pandemijski šok od 2020. do 2021. i inflatorne pritiske, dodatno pojačane geopolitičkim krizama i poremećajima u globalnim lancima snabdijevanja, praćene fiskalnom transformacijom od 2022. do prošle godine.
Iz PKCG su rekli da je kroz sve te faze nominalni bruto domaći proizvod (BDP) porastao 275 odsto, sa 2,17 milijardi eura na 8,17 milijardi eura, dok je realni rast ekonomske aktivnosti iznosio 65 odsto, a BDP po stanovniku dostigao je 13,1 hiljadu eura u prošloj godini.
Potpredsjednik PKCG, Nikola Vujović, rekao je da je za dvije decenije crnogorska privreda prošla kroz investicioni zamah, krizu, konsolidaciju, pandemiju i period ubrzane obnove.
“Danas treba da se zapitamo na čemu će počivati rast u narednih deset godina”, kazao je Vujović.
Rast je najvećim dijelom nosila lična potrošnja domaćinstava, uvećana sa 2,03 na 6,64 milijardi eura, dok je izvoz robe realno opao, a njegovo učešće u BDP-u palo je sa 21,3 odsto na 7,2 odsto, odnosno neto izvoz ostaje trajno negativan doprinos rastu.
Uprkos tome, standard građana je vidno poboljšan: BDP po stanovniku, mjeren paritetom kupovne moći, porastao je sa 36 odsto na 54 odsto prosjeka Evropske unije.
Zaposlenost je porasla za 79 odsto na 270,3 hiljade, nezaposlenost je gotovo prepolovljena na 9,4 odsto, a prosječna zarada uvećana je sa 282 na 1,01 hiljadu eura, čime Crna Gora na kraju prošle godine bilježi najveće prosječne zarade u regionu Zapadnog Balkana. Pritom, ukupan broj stanovnika ostao je gotovo nepromijenjen, ali se starosna struktura pogoršala.
Udio radno sposobnog stanovništva opada, a nedostatak kvalifikovane radne snage postaje sve izraženije ograničenje daljeg rasta.
“Dvije decenije rasta donijele su vidno unapređenje standarda građana, više zaposlenih, veće zarade, viši BDP po stanovniku. Ali podaci pokazuju i drugu stranu: taj rast je najvećim dijelom bio posljedica zapošljavanja većeg broja ljudi, a ne rasta vrijednosti koju stvara svaki zaposleni, odnosno produktivnost rada je danas niža nego 2006. Godine”, naveo je Vujović.
Prema njegovim riječima, dalji rast životnog standarda mora se zasnivati na produktivnosti, kroz ulaganja u tehnologiju, digitalizaciju i stručno obrazovanje.
Fiskalna politika je prošla pun ciklus, javni dug je sa 41,5 odsto BDP-a u 2006. godini porastao do istorijskog vrhunca od 106,4 odsto u pandemijskoj 2020. godini, da bi se do prošle godine smanjio na 63,5 odsto BDP-a odnosno 5,19 milijardi EUR, zahvaljujući snažnom nominalnom rastu BDP-a nakon 2021. godine. Bankarski sektor je ojačan i stabilizovan, a integracija u SEPA prostor prošle godine omogućila je brža i jeftinija plaćanja sa Evropskom unijom.
“Spoljnotrgovinski disbalans ostaje najizraženija strukturna slabost ekonomije. Robni deficit je u prošloj godini dostigao 3,74 milijardi eura, a pokrivenost uvoza izvozom pala je sa rekordnih 30 odsto na svega 13 odsto. Suficit u razmjeni usluga, dominantno zahvaljujući turizmu, ublažava taj jaz, ali je deficit tekućeg računa u prošloj godini ipak iznosio 1,68 milijardi eura”, navodi se u saopštenju.
Zabrinjava i to što je pokrivenost tog deficita direktnim stranim investicijama pala na 31,6 odsto, što je najniže u posljednjih 15 godina.
Direktor Sektora za istraživanja i analize PKCG, Miljan Šestović, naveo je da podaci pokazuju da Crna Gora sve teže finansira svoj spoljni deficit sopstvenom proizvodnjom i izvozom, dok je pokrivenost tog deficita stranim investicijama najniža u posljednjih 15 godina.
“To je dvostruko upozorenje: slabi spoljna ravnoteža, a istovremeno se ne jača ni domaći proizvodni kapacitet potreban da se ta neravnoteža smanji”, dodao je Šestović.
Od obnove nezavisnosti Crna Gora je privukla 16 milijardi eura stranih direktnih investicija iz preko 120 zemalja. Struktura tih ulaganja mijenjala se u ciklusima. Nakon što su 2015. dominirale investicije u kompanije i banke, 46 odsto, fokus se do prošle godine ponovo vratio ka nekretninama, koje čine 49 odsto ukupnih SDI.
“Paralelno se mijenja i sektorska struktura same privrede: udio uslužnih djelatnosti porastao je sa 57,6 odsto u 2006. na 63,8 odsto BDP-a u 2024, dok su proizvodni sektori zajedno pali sa 24,2 osto na 15,7 odsto, a industrija je gotovo prepolovljena sa 14,9 odsto na 8,3 odsto. Poljoprivreda je smanjena, a jedino je građevinarstvo zadržalo stabilan udio, prateći investicioni ciklus”, rekli su iz PKCG.
Uvozna zavisnost ogleda se i u konkretnim primjerima: sama izgradnja autoputa zahtijevala je uvoz cementa vrijedan 150 do 180 miliona eura, dok je na uvoz hrane u posljednje dvije decenije potrošeno 11 milijardi eura.
“Struktura stranih investicija pokazuje nam gdje ekonomija zaista ide. Kad novac ide u proizvodnju i izvoz, to je znak zdravog rasta. Kad se najveći dio ponovo vraća ka nekretninama, to je signal da biramo lakši put umjesto održivijeg. Ista slika se vidi i u strukturi same privrede: usluge jačaju, dok industrija i poljoprivreda gube na značaju”, rekao je Šestović.
Turizam ostaje glavni pokretač uslužnog izvoza, prihodi su sa 271 miliona eura u 2006. narasli na 1,48 milijardi eura u prošloj godini, što je rast od 447 odsto, uz učešće u BDP-u koje je poraslo sa tri odsto na 7,7 odsto.
“Rast usluga, međutim, ne počiva samo na turizmu. Broj ICT kompanija je sa 828 narastao na skoro četiri hiljade, što potvrđuje da ovaj sektor od pandemije raste intenzivno. Trgovina ostaje najveći pojedinačni poslodavac sa petinom ukupne zaposlenosti, a učešće finansijskih usluga u BDP-u je gotovo udvostručeno”, pokazala je Analiza PKCG.
Istovremeno, prosječna popunjenost hotelskih kapaciteta od 41 odsto i pad turističkog prometa od preko 80 odsto u pandemijskoj 2020. godini pokazuju da je oslonac na turizam istovremeno i tačka ranjivosti.
U poslovnom okruženju Crna Gora ostaje najnapredniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji na Zapadnom Balkanu, zemlja članica Svjetske trgovinske organizacije od 2012. i NATO-a od 2017. godine.
“Broj aktivnih poslovnih subjekata porastao je 215 odsto od 2009. godine na 63,82 hiljade, a u zemlji danas posluje oko 30 hiljada kompanija sa stranim kapitalom”, navodi se u saopštenju.
Na osnovu cjelokupne Analize, PKCG izdvaja sedam ključnih lekcija: rast potrošnje i zarada ne može dugoročno zamijeniti rast produktivnosti, diverzifikacija privrede je preduslov otpornosti, otvorenost ekonomije je prednost samo uz razvijene domaće kapacitete, fiskalni prostor se stvara u dobrim, a ne u lošim godinama, institucije su temelj razvoja, a propisi tek njegov početak, infrastrukturni razvoj je neophodan, ali ne i dovoljan uslov, demografija i ljudski kapital određuju gornji limit rasta.
Predsjednica PKCG, Nina Drakić, smatra da tih sedam lekcija nijesu apstraktan zaključak, već sažetak dvije decenije iskustva crnogorske privrede, sa jasnom porukom: brz rast nije isto što i zdrav rast.
“Sljedeću deceniju moramo iskoristiti bolje nego prethodne, graditi na onome što dobro funkcioniše, otvorenosti, evropskom putu i preduzetničkoj energiji, a odlučno mijenjati ono što nas čini ranjivim: zavisnost od uvoza, nedovoljnu diverzifikaciju i zaostajanje produktivnosti za zaradama”, navela je Drakić.
Iz tih lekcija proizilaze konkretni razvojni prioriteti do 2035. godine, definisani kroz tri vremenska horizonta. Kratkoročno, do 2028. godine, prioritet je fiskalna disciplina, stroža evaluacija kapitalnih projekata i stabilniji regulatorni sistem.
“Srednjoročno, do 2031. godine, fokus prelazi na jačanje ICT sektora, logistike, energetike i lake industrije, povezivanje poljoprivrede i turističke potrošnje, te reformu obrazovanja prema praktičnim i digitalnim znanjima”, kazali su iz PKCG.
Dugoročno, do 2035. godine, prioriteti su razvoj obnovljivih izvora energije, tržišta kapitala i puna integracija u jedinstveno tržište Evropske unije, uz industrijsku politiku usmjerenu ka sektorima veće dodate vrijednosti.
“Ovaj plan namjerno ide korak po korak. Prvo fiskalna disciplina i red u kući, zatim jačanje sektora koji već pokazuju potencijal rasta, a tek onda krupne promjene poput energetske tranzicije i pune integracije u evropsko tržište. Redosljed nije slučajan: bez discipline nema prostora za ulaganja, a bez ulaganja nema osnove za dugoročnu transformaciju” rekla je Drakić.
Ona je ocijenila da narednih deset godina rast treba mjeriti kvalitetom i održivošću, a ne samo brzinom.
“Cilj do 2035. godine jasan je: produktivnija, diversifikovanija i izvozno konkurentnija ekonomija, sa BDP-om po stanovniku na 65 do 70 odsto prosjeka Evropske unije. Ova Analiza pokazuje put kojim treba ići, put koji počiva na sopstvenoj proizvodnji, izvozu i produktivnosti, a ne na potrošnji i uvozu”, navela je Drakić.
PKCG, u ime cijele poslovne zajednice, kako je zaključila, ostaje partner Vladi u sprovođenju tih prioriteta.
