PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI
„Takvim odlukama suštinski se ne rješava problem bezbjednosti, već se kompletna odgovornost prebacuje isključivo na djecu. Na ovaj način institucije, platforme i odrasli zapravo ‘peru ruke’ od kreiranja bezbjednog digitalnog ambijenta i budućih aktivnosti djece”, kazao je Bojan Jušković iz Fondacije za bezbjedniji internet.
On povlači paralelu sa svakodnevnim životom i ističe da se djeca ne štite tako što im se zabranjuje izlazak u javni prostor, već kroz obrazovanje i razvijanje svijesti o rizicima.
„Svi znamo da je pretrčavanje ulice mimo pješačkog prelaza izuzetno opasno. Da li zbog toga zatvaramo djecu u kuće i trajno im zabranjujemo izlazak napolje? Naravno da ne. Umjesto toga, ulažemo napor, edukujemo ih o bezbjednom ponašanju i ukazujemo im na realne opasnosti” , navodi on za portal Kolektiv.me.
Kada je u pitanju Crna Gora, Jušković kaže:
„Ovakve odluke i potencijalne inicijative u Crnoj Gori smatram čistim populizmom koji nema utemeljenje u realnim osnovama. One su donijete površno i, kao takve, našem društvu mogu nanijeti samo štetu, bez ijedne realne ili očekivane koristi.“
ZABRANA TJERA DJECU U “DIGITALNU ILEGALU”
Jušković upozorava i na kontraefekte koje ovakve mjere neizbježno proizvode. Umjesto zaštite, kaže, djeca će biti gurnuta dalje od očiju roditelja i institucija.
“Umjesto veće bezbjednosti, dobićemo djecu koja će, vođena prirodnom radoznalošću i vršnjačkim pritiskom, aktivno pronalaziti tehnološke i proceduralne načine da zaobiđu zabrane.U tom scenariju, roditelji gube čak i onu prividnu, minimalnu kontrolu i uvid koje su imali do sada” , upozorava Jušković.
Posebno zabrinjava kuda bi djeca otišla u slučaju zabrane. Prema njegovim riječima, sa koliko-toliko regulisanih platformi prešla bi na potpuno neregulisane i decentralizovane kanale komunikacije, gdje ne postoje ni mehanizmi prijave, ni ikakav nadzor.
„Relevantne stručne analize i praksa jasno ukazuju na to da rigidne zabrane nikada ne dovode do smanjenja online rizika, već isključivo do njihove opasne transformacije.“
DIGITALNA PISMENOST JEDINI PRAVI ODGOVOR
Umjesto zabrana, Jušković zagovara sistemsku edukaciju, i to ne samo za djecu, već za čitavo društvo. Naglašava da živimo u vremenu kada i same Vlade komuniciraju primarno putem društvenih mreža, pa izolacija djece iz tog prostora nije samo neefikasna već i nemoguća.
„Zabrana nikada ne može i ne smije biti efikasnije sredstvo u odnosu na edukaciju. Moramo biti svjesni da ovoj djeci planiramo da uskratimo pristup digitalnom svijetu u kojem oni žive i rastu praktično od svog rođenja. Izolovati ih iz tog okruženja je nemoguća misija . Umjesto toga, moramo im pružiti adekvatne alate, vještine i znanje da se u tom svijetu zaštite.“
Sagovornik portala Kolektiv.me navodi da odrasli svojim neodgovornim ponašanjem na društvenim mrežama, svakodnevno nanose štetu, a niko ne priča o zabrani mreža za odrasle.
„Ključ nije u starosnoj granici, već u digitalnoj pismenosti. Kako djeci, tako je i odraslima hitno potrebna kontinuirana edukacija o bezbjednom i etičkom korišćenju interneta. Moramo otvoreno priznati da smo kao nacija u oblasti digitalne i medijske pismenosti generalno na veoma niskom nivou, i to je stvarni problem kojim moramo da se bavimo”.
PREDATORI, VRŠNJAČKO NASILJE I GOVOR MRŽNJE MEĐU NAJVEĆIM PRIJETNJMA
Iako se protivi zabranama, Jušković upozorava da internet nosi brojne rizike za djecu i mlade, posebno ukoliko koriste digitalne platforme bez nadzora i odgovarajućeg znanja.
Među najvećim prijetnjama izdvaja internet predatore, odnosno osobe koje koriste anonimnost mreže kako bi manipulisale djecom i pokušale različite oblike eksploatacije.
Ozbiljan problem predstavlja i cyberbullying, odnosno vršnjačko nasilje na internetu koje uključuje ucjene, ismijavanje, uhođenje, kreiranje lažnih profila i organizovane kampanje širenja dezinformacija.
„Takvi oblici nasilja često ostavljaju teške psihološke posljedice na djecu i mlade“ , upozorava Jušković.
Pored toga, djeca su sve češće izložena govoru mržnje, diskriminaciji i agresivnim sadržajima, ali i lako dostupnim materijalima koji mogu negativno uticati na njihov razvoj.
„Riječ je o eksplicitnom nasilju, pornografiji, opasnim internet izazovima i sadržajima koji promovišu samopovređivanje. Sve to može ozbiljno ugroziti mentalno zdravlje djece i tinejdžera“ , zaključuje Jušković za portal Kolektiv.me.
