DPS i saveznici putem italijanskih i austrougarskih okupatora protiv trobojke!

DPS i saveznici putem italijanskih i austrougarskih okupatora protiv trobojke!

Kada analiziramo istorijske procese u Crnoj Gori u poslednjih 110 godina, uočavamo fascinantan, ali i zabrinjavajući fenomen: konstantan otpor prema trobojci. Ono što posebno privlači pažnju jeste činjenica da se u tom stavu, kroz različite epohe, prepoznaje isti ideološki potpis, bez obzira na to da li je riječ o stranim okupatorima ili domaćim političkim strukturama.

Austrougarska kao prvi idejni tvorac

Prvi ozbiljan udar na narodnu trobojku desio se 1917. godine, pod austrougarskom okupacionom upravom. Austrijske vlasti su tada precizno definisale svoju agendu: zabranile su isticanje trobojki, koje su u dokumentima tog vremena ispravno nazivali „srpskim narodnim bojama“.

S druge strane, okupator je svjesno promovisao albanske, hrvatske i stare crnogorske krstaš-barjake. Zanimljivo je da je upravo taj austrijski odabir postao osnova za današnju zvaničnu zastavu Cetinja, čime je austrougarski inženjering identiteta ostavio trajan trag.

Italijanska fašistička okupacija i nametanje simbola

Slijedeći sličan obrazac, italijanska fašistička vlast tokom Drugog svjetskog rata takođe je nastojala da potisne tradicionalne simbole. Okupator je tada nametnuo rješenje koje je trebalo da zamijeni postojeći poredak – vojničku zastavu kralja Nikole, modifikovanu sa bijelim orlom Nemanjića.

Upravo taj istorijski presedan, nastao u sjenci fašističkih težnji, čini osnovu današnje državne zastave Crne Gore.

DPS i saveznici: Nastavak stare matrice

Danas svjedočimo tome da je antisrpska koalicija okupljena oko DPS-a, uz partnere iz SD-a i BS-a, preuzela baklju ove antisrpske politike. Kada vidite predstavnike ove strukture kako se grčevito bore protiv trobojke, neophodno je sagledati širu sliku. Njihov narativ nije autentičan niti nov – on je samo direktan nastavak austrougarske i fašističke politike negiranja srpskog identiteta u Crnoj Gori.

Svi oni, od austrougarskog upravnika do savremenih političkih aktera, dijele istu talasnu dužinu: strah od istorijskog kontinuiteta koji trobojka predstavlja. Zato, svaki put kada čujete napade na trobojku, jasno je od kojih okupacionih matrica ta priča potiče i čijim se nasljeđem ti politički subjekti zapravo ponose.