Meta prikuplja naše podatke na sve strane – legalno?

Meta prikuplja naše podatke na sve strane – legalno?

Onaj ko koristi društvene mreže zna da se njegovi podaci prikupljaju, analiziraju i dijele – prvenstveno u svrhu personalizovanog oglašavanja. Međutim, kompanija Meta otišla je i korak dalje: ona prikuplja čak i podatke koji ne potiču s njenih platformi.

„Zamislite da uđete u prodavnicu i tamo vam prodavac neprimjetno zakači mikrofon na rame, koji potom van prodavnice snima vaše razgovore i kretanje – kod ljekara, u kancelariji ili privatno u spavaćoj sobi“, kaže Danijela Holzinger, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača (VSV). „To je internet 2026. godine – kompanija Meta može da prati gotovo svaki klik, svaku pretragu i svaku kupovinu na internetu, čak i protiv vaše izričite volje.“

Ono što bi u stvarnom životu izazvalo zgražavanje, na internetu prolazi gotovo neprimijećeno. Već godinama takvi virtuelni mikrofoni prisluškuju korisnike interneta. Sve funkcioniše putem takozvanih poslovnih alata (Business Tools).

Reč je o programima nevidljivim korisnicima, koje Meta stavlja na raspolaganje drugim firmama – kako vlasnicima internet-stranica, tako i programerima aplikacija. Obećanje je jednostavno: pomoću tih alata moguće je optimizovati oglašavanje na Metinim platformama. Zahvaljujući njima, oglašivači mogu da vide koliko su njihove reklame na Fejsbuku ili Instagramu uspješne i da prema tome prilagode svoje marketinške strategije.

Prema rečima Maksa Baumajstera, ti alati su osmišljeni tako da ih je praktično nemoguće izbjeći. „Čak i ako ste studirali informatiku i uložite maksimalan trud, to jednostavno nije moguće.“ Baumajster je direktor advokatske kancelarije „BK Baumajster i kolege“, koja vodi pojedinačne i kolektivne tužbe protiv Mete zbog kršenja prava na zaštitu podataka.

Pogođeni su svi korisnici interneta, bez obzira da li koriste Metine usluge ili ne, kaže Baumajster. Drugim riječima, ne pomaže ni brisanje naloga na Instagramu ili Fejsbuku.

Danas se ti poslovni alati mogu pronaći na bezbroj internet-stranica. Među njima su popularni informativni i trgovački portali, ali i sajtovi za upoznavanje, kao i erotski sadržaj. „Procjenjuje se da se ti alati koriste na najmanje 30 do 40 odsto svih internet-stranica u svijetu, kao i na velikoj većini 100 najposjećenijih internet-stranica u Nemačkoj“, utvrdio je Građanski sud u Berlinu II.

Tako svaki klik i svaki unos podataka na sajtovima koji nisu u vlasništvu Mete završava kod te kompanije. Tamo se čuva, analizira i dijeli – pri čemu nije poznato s kim. To uključuje imena, imejl adrese, telefonske brojeve, hobije, bračni status, politička uvjerenja, psihičke probleme i seksualne sklonosti – spisak se može nastaviti unedogled.

„Meta može da identifikuje svakog korisnika u svakom trenutku čim se kreće po stranicama trećih strana ili koristi aplikaciju, čak i ako se korisnik nije prijavio putem Instagrama ili Fejsbuka“, navodi se u presudi Pokrajinskog suda u Lajpcigu.

Meta nije željela da komentariše tužbe i optužbe za kršenje prava na zaštitu podataka na upit Dojče velea.

Sve više ljudi postaje svjesno razmjera tog virtuelnog nadzora i pruža otpor. „U Njemačkoj se sada sprema ogroman talas zahtjeva za odštetu protiv Mete. Do početka marta 2026. gotovo 91.500 korisnika Fejsbuka i Instagrama pridružilo se kolektivnoj tužbi Udruženja za zaštitu potrošača“, izvještava njemačka organizacija za zaštitu potrošača Štiftung varentest.

Dodatnih 300.000 ljudi angažovalo je advokate putem platforme meta-klage.de kako bi u njihovo ime zatražili odštetu. Samo u Njemačkoj oko 50 miliona ljudi ima nalog na Metinim platformama i potencijalno može da se pridruži kolektivnoj tužbi.

Baumajster navodi da je njegova kancelarija izgubila oko 90 odsto prvih sudskih postupaka. „Sporovi su izuzetno složeni, a velike korporacije veoma uspješno koriste opsežne i komplikovane podneske kako bi smanjile spremnost sudova da se detaljno bave tim predmetima.“

U međuvremenu se devet od 22 nemačka viša pokrajinska suda bavilo tim pitanjem i presudilo u korist tužilaca. Prema Baumajsteru, niži sudovi sada se prilagođavaju toj sudskoj praksi. „Njemački sudovi do sada su u oko hiljadu slučajeva dosudili odštetu do 10.000 eura, kao i gotovo uvek naložili obustavu čuvanja podataka i njihovo brisanje“, navodi Štiftung varentest.

Iznosi dosuđenih odšteta nisu ujednačeni. Pokrajinski sudovi u Majncu i Elvangenu dosudili su po 10.000 eura odštete. Viši pokrajinski sud u Drezdenu odlučio je 3. februara 2026. u četiri paralelna postupka da Meta mora da isplati po 1.500 eura svakom tužitelju. Viši pokrajinski sud u Minhenu procijenio je u decembru 2025. da je primjerena odšteta od 750 eura.

Presude još nisu pravosnažne. Sada je na redu njemački Savezni sud pravde (BGH) u Karlsrueu, najviši građanski sud u zemlji. Očekuje se da će sljedeće godine donijeti odluku prema kojoj će se ravnati niži sudovi.

Tužbe protiv Mete trenutno uglavnom podnose njemački korisnici interneta, ali slični postupci vode se i u Austriji. Ipak, odluka BGH mogla bi da ima efekat i van njemačkih granica. „BGH kao najviši sud najveće evropske zemlje po broju stanovnika ima veliki uticaj i na evropsko zakonodavstvo i sudsku praksu“, ukazuje Baumajster.

U najboljem slučaju za tužitelje, BGH bi mogao da dosudi odštetu i da obaveže Metu da prestane da prikuplja njihove podatke. Ipak, sprovođenje zabrane protiv firme sa sjedištem u inostranstvu veoma je složeno, upozorava advokat Baumajster.

Meta, čije je evropsko sjedište u Irskoj, na Starom kontinentu ostvaruje oko 50 milijardi eura prihoda godišnje – gotovo milijardu eura nedjeljno. Zato Baumajster veruje da „Meta odugovlači postupak i zna da će, doklegod ne postoje efikasna sredstva za zaustavljanje nadzora, zarađivati milijardu eura nedjeljno i nastaviće s tom praksom sve dok bude bilo moguće. To je Metina strategija, vrlo jednostavno.“

Presuda BGH mogla bi da utiče i na one koji integrišu poslovne alate na svojim internet-stranicama. Iako su za sada tužbe podnete samo protiv Mete, ni vlasnici sajtova ne bi trebalo da se osećaju sigurnim, jer bez njih ovako opsežno Metino prikupljanje podataka ne bi bilo moguće.

„Evropski sud pravde već je utvrdio da postoji zajednička odgovornost između vlasnika internet-stranica i Mete“, kaže Baumajster. Među tim saodgovornim subjektima nalazi se veliki broj malih i srednjih preduzeća, koja bi novčane kazne pogodile mnogo teže nego Metu. Ako oni prestanu da koriste te alate, cio sistem više neće funkcionisati.