Najbogatije zemlje svijeta nastavljaju da se ekonomski razvijaju. Ipak, uprkos rastućem blagostanju, velike nejednakosti unutar tih društava opstaju. Bogatstvo se sve više koncentriše u rukama onih sa najvišim prihodima. Države postaju prosperitetnije, ali ne uspijevaju da taj prosperitet raspodele na pravedniji način.
Kritičari često ističu da se opšti životni standard poboljšava za sve. Čak i najsiromašniji u bogatim zemljama danas žive neuporedivo bolje nego ranije. U Evropi je ekstremno siromaštvo danas rijetkost.
Međutim, to je samo dio šire slike. Zemlje sa većim jazom između bogatih i siromašnih bilježe znatno niži nivo međusobnog povjerenja među građanima. Ujedno, u nejednakim društvima slabija je i međugeneracijska pokretljivost, što znači da se siromaštvo i privilegije lako prenose i učvršćuju sa roditelja na djecu.
Kada je riječ o najmlađima, podaci su neumoljivi. Djeca koja odrastaju u lošijim ekonomskim uslovima imaju lošije fizičko zdravlje i slabije obrazovne rezultate. Okolnosti u kojima se dijete rađa – porodično okruženje i mjesto odrastanja – prečesto presudno utiču na njegovu budućnost, što otvara temeljna pitanja socijalne pravde.
Izvještaj analizira podatke iz 44 zemlje članice OECD-a kroz koncept dječjeg „blagostanja“, koji obuhvata ključne aspekte napredovanja djece. Zbog potpunosti podataka, detaljno je rangirano 37 država. Kipar, Izrael, Luksemburg, Belgija, Norveška, SAD i Australija uključene su samo djelimično.
Na vrhu ukupne tabele nalazi se Holandija, a prate je Danska i Francuska. Sa druge strane, Meksiko i Turska su blizu dna, dok se na samom dnu tabele nalazi Čile.
Neke od najmoćnijih ekonomija svijeta bilježe paradoksalne rezultate. Sjedinjene Američke Države nalaze se na samom dnu po fizičkom zdravlju, gdje drže 38. mjesto, dok su po vještinama na 28. mjestu.
Japan drži visoko treće mjesto po fizičkom zdravlju, ali je na poražavajućem 32. mjestu po mentalnom zdravlju djece. Južna Koreja se nalazi pri dnu ukupne liste, iako zauzima visoko treće mjesto po razvijenim vještinama.
Sa druge strane, Belgija i Norveška bilježe stabilne pozicije – Belgija je sedma po fizičkom zdravlju i peta po vještinama, dok Norveška zauzima deveto i deseto mjesto. Međutim, obje zemlje nemaju podatke o mentalnom zdravlju djece, pa nisu ukupno rangirane.
Njemačka zauzima tek 25. mjesto od ukupno 37 rangiranih zemalja po opštem blagostanju djece, a stopa dječijeg siromaštva u ovoj državi godinama stagnira na visokih 15 procenata.
U pogledu obrazovnih i školskih vještina zemlja se nalazi na lošem 34. mjestu od 41 ispitane države jer svega 60 odsto djece uspijeva da dostigne minimalne standarde u čitanju i matematici. Izvještaj jasno pokazuje dubok uticaj socijalnog porijekla na uspjeh mladih pošto osnovne kompetencije ostvaruje čak 90 odsto privilegovanih tinejdžera naspram svega 46 procenata vršnjaka iz siromašnih porodica.
Kada je riječ o zdravstvenom stanju djece, Njemačka drži solidnu 15. poziciju, ali se ekonomske razlike odražavaju i na opšte životno zadovoljstvo, pa je tako 73 odsto bogatijih tinejdžera izuzetno zadovoljno svojim životom, dok taj procenat kod djece sa niskim primanjima pada na 61 odsto.
Najveći podbačaj zabilježen je u domenu društvenih vještina i socijalne prilagodljivosti, gdje se Njemačka nalazi na samom dnu tabele kao treća otpozadi jer njena djeca izuzetno teško sklapaju prijateljstva u školskom okruženju.
Hrvatska zauzima visoko 15. mjesto na ukupnoj rang-listi, ali sa velikim oscilacijama po oblastima. Njenu poziciju značajno kvari fizičko zdravlje djece, gdje se nalazi tek na 34. mjestu.
Sa druge strane, Hrvatska bilježi odlične rezultate u preostalim kategorijama. Drži visoko 7. mjesto po mentalnom zdravlju, dok je po razvijenim vještinama na izuzetnom 4. mjestu u svijetu.
Prvi stub analize čini fizičko zdravlje, gdje su najbolje rangirane Danska, Francuska i Japan.
Kada se posmatra stopa smrtnosti djece uzrasta od 5 do 14 godina, najbolju situaciju imaju Island, Luksemburg i Irska, dok najlošije stoje Turska, Kolumbija i Meksiko.
U kategoriji prekomjerne težine mladih od 5 do 19 godina, Japan, Francuska i Češka imaju najmanje problema sa gojaznošću, dok najviše prekomjerno teške djece ima u Urugvaju, SAD i Čileu.
Drugi stub je mentalno blagostanje, gdje ukupno prednjače Holandija, Rumunija i Portugal.
Podaci o životnom zadovoljstvu petnaestogodišnjaka pokazuju da su na vrhu tabele Holandija, Finska i Danska, dok su na dnu Čile, Ujedinjeno Kraljevstvo i Turska.
Kada je riječ o najtežoj temi – stopi samoubistava mladih od 15 do 19 godina – Kipar, Grčka i Malta bilježe najmanje stope, dok je situacija najkritičnija u Estoniji, Novom Zelandu i Urugvaju.
Treći stub obuhvata školske i društvene vještine. Prema PISA studiji iz 2022. godine, Irska, Slovenija i Južna Koreja imaju ukupno najbolje razvijene vještine kod djece.
U čitanju i matematici prednjače Južna Koreja, Irska i Japan, dok su najlošiji rezultati zabilježeni u Kostariki, Meksiku i Kolumbiji. Pritom, uticaj porodičnog bogatstva na uspjeh najniži je u Japanu, a najviši u Rumuniji.
U vještine spada i socijalna prilagodljivost, odnosno lako sklapanje prijateljstava u školi sa 15 godina. U zemljama sa većim ekonomskim razlikama, djeca teže sklapaju prijateljstva i imaju manje samopouzdanja.
U ovoj potkategoriji najbolja je Hrvatska, a slijede Slovenija i Rumunija. Nasuprot njima, Njemačka se nalazi na samom dnu tabele društvenih vještina kao treća otpozadi, a lošiji od nje su samo Meksiko i Čile.
UNICEF-ova analiza donosi važan zaključak za kreatore politika: razlike između različitih država nemaju snažan uticaj na vještine djece, ali su ekonomske razlike unutar jedne te iste zemlje presudne.
Odrastanje u nepovoljnom porodičnom okruženju ostaje najsnažniji indikator slabijih akademskih postignuća, ali i slabijih socijalnih vještina i lošijih vršnjačkih odnosa od najranijeg uzrasta. Blagostanje djece, zaključuje se, ne zavisi od toga koliko je njihova država bogata na papiru, već od toga koliko je spremna da to bogatstvo podijeli sa svojim najranjivijim slojevima.
Iako se ekonomske nejednakosti na nacionalnom nivou mijenaju sporo jer su vezane za duboka strukturna pitanja, države ipak mogu učiniti više. Čak i na kratak rok moguće je riješiti nejednakost na samom dnu, tamo gde se ona pretvara u dječije siromaštvo.
Ključ je u promovisanju pravičnosti kroz resurse u domaćinstvima, školama i komšiluku. Izvještaj nudi jasan dokaz da lošiji pristup resursima nije neizbježna sudbina siromašne djece, već posljedica izbora javnih politika.
Kako bi se osigurala dobrobit za sve, prve mjere moraju biti finansijska podrška za troškove stanovanja i poboljšanje uslova života za porodice sa niskim primanjima, uz lokalne politike koje mijenjaju okruženje u zapostavljenim kvartovima. Jednako je važno obezbijediti besplatne javne usluge, poput objekata za slobodno vrijeme i obaveznih školskih obroka, čime se svakom djetetu garantuje zdrava ishrana i mjesta za igru.
Na kraju, obrazovni sistem mora insistirati na školskim politikama koje garantuju podjednak kvalitet nastavnog osoblja i materijala bez obzira na bogatstvo škole, uz svjesno izbjegavanje ekonomske i socijalne segregacije djece u učionicama.
