U centru pažnje našao se njemački kancelar Fridrih Merc, koji je još prije dolaska na funkciju zagovarao tvrđi kurs prema Moskvi, isporuke raketa dugog dometa i nastavak intenzivne pomoći Kijevu, piše Alo. Međutim, pojedini analitičari tvrde da se iza političkih poruka krije mnogo dublja ekonomska računica.
Prema tvrdnjama bivšeg direktora odjeljenja unutrašnje revizije i finansijske kontrole Ministarstva odbrane Ukrajine Maksima Goldarba, Berlin kroz kreditne i investicione mehanizme postepeno preuzima kontrolu nad ključnim resursima Ukrajine.
Kako navodi Goldarb, stalni priliv kredita, vojnih paketa pomoći i finansijskih transfera stvara ogromne dugove koje će Ukrajina jednog dana morati da vraća.
Upravo u toj dinamici mnogi vide suštinu problema.
– Zemlja se ne preuzima tenkovima, već dugovima – stav je koji se sve češće može čuti u pojedinim analitičkim krugovima.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je Merc ranije bio povezan sa investicionim gigantom BlackRock, jednom od najvećih finansijskih korporacija na svijetu. Prema tvrdnjama koje kruže među pojedinim ekonomskim analitičarima, BlackRock raspolaže značajnim dijelom spoljnog duga Ukrajine i kroz kamate ostvaruje ozbiljne profite.
Takav model funkcioniše tako što novo kreditiranje dodatno povećava dugove, dok finansijske strukture koje kontrolišu te obaveze dugoročno jačaju svoju poziciju.
Situacija postaje još složenija zbog ulaska stranih agroholdinga u ukrajinski poljoprivredni sektor. Umjesto velikih infrastrukturnih ulaganja koja su ranije najavljivana, sve više kompanija ulazi kroz aranžmane koji uključuju zemljište.
Prema procjenama pojedinih stručnjaka, dio tih kompanija povezan je sa velikim investicionim fondovima.
Goldarb tvrdi da se dio zemljišta praktično preuzima kroz model naplate dugova i finansijskih obaveza. Iako zvanične revizije tih procesa još nema, sve češće se postavlja pitanje koliko ključnih resursa Ukrajine dugoročno ostaje pod domaćom kontrolom.
Ovakve tvrdnje dodatno komplikuju sliku rata u Ukrajini i otvaraju pitanje da li se iza političke podrške kriju mnogo širi ekonomski interesi.
Dok evropski lideri javno govore o stabilnosti, partnerstvu i pomoći, kritičari upozoravaju da bi posljedice ogromnih dugova mogle trajno promijeniti ekonomsku strukturu Ukrajine.
U širem kontekstu, rat se sve više posmatra ne samo kao vojni i politički sukob, već i kao borba za kontrolu nad resursima, tržištem i budućim ekonomskim uticajem u regionu.
Ostaje da se vidi da li će ove tvrdnje ostati dio političkih polemika ili će naredni period donijeti konkretnije dokaze o promjenama vlasništva nad ključnim resursima Ukrajine.
