I mnogi od njih, povučeni častoljubljem prema pobjedi, ne štede ni tijela svoja. Zbog toga je i meni, koji obučavam vojnike Hristove za borbu protiv nevidljivih neprijatelja i koji podvižnike blagočašća uzdržanjem pripremam za vijence pravde, neophodna podsticajna besjeda. Šta ću, dakle, reći, braćo? Onome ko se priprema za vojni poduhvat i ko se bavi tjelesnim vježbama svojstveno je da svoje tijelo krijepi obiljem hrane, kako bi se s većom snagom latio posla.
Onaj, međutim, ko ne ratuje protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, i vlasti, i gospodara tame ovoga svijeta, protiv duhova zlobe (Ef. 6,12), treba da se za podvig pripremi uzdržanjem i postom. Ulje pomazuje borca, a post ukrepljuje podvižnika blagočašća. Prema tome, koliko oduzmeš od tijela, toliko ćeš dodati duši kako bi blistala duhovnim zdravljem. Jer, pobjeda nad nevidljivim neprijateljem se ne može izvojevati tjelesnim snagama, nego postojanošću duše i trpljenjem u nevoljama.
Za one koji ga prihvate, post je koristan u svako doba. Jer, demonski napadi nijesu smjeli prema onome ko posti. I anđeli (čuvari naših života) djelotvornije obitavaju uz one koji su se očistili postom. On je naročito koristan sada, kada se u čitavoj vaseljeni propovijeda o njemu. Nema nijednog ostrva, ni kopna, ni grada, ni naroda, ni udaljene oblasti u kojoj se ne čuje ta propovijed.
Naprotiv, i vojnički logori, i putnici, i moreplovci, i trgovci – svi podjednako slušaju i radosno prihvataju zapovijest. Neka se zbog toga niko ne isključuje sa spiska onih koji poste. U njega je uključen čitav ljudski rod, svi uzrasti i svi različiti činovi. U svakoj crkvi anđeli bilježe one koji poste. Pazi da se zbog kratkotrajnog uživanja jelom ne lišiš anđeoskog zapisivanja i da se pred onim ko sabira vojnike ne pokažeš kao krivac za bjekstvo iz vojničkog stroja.
Manje je opasno da nekoga optuže da je, bacivši štit, pobjegao iz bitke, nego da se pokaže da je odbacio veliko oružje – post. Jesi li bogat? Nemoj uvrijediti post izbjegavajući da ga udostojiš svoje trpeze. Nemoj ga istjerivati iz svog doma, primoravajući ga da bezbožno bude prezren od uživanja, kako te jednoga dana ne bi optužio pred svojim Zakonodavcem i da ti se ne bi, u vidu kazne, naložilo veliko uzdržavanje od hrane usljed tjelesne bolesti ili neke druge nesrećne okolnosti.
Siromah, opet, ne treba da bude podrugljiv prema postu, s obzirom da je odavno u njegovom domu i za njegovim stolom. Ženama je post svojstven i prirodan kao i disanje. Neka djeca, kao rascvjetale biljke, budu orošena vodom posta. Starcima će davnašnje navikavanje na post olakšati trud. Trud koji je usvojen dugotrajnom navikom ne izaziva mnogo bola kod onih koji ga upražnjavaju.
Putnicima je post ugodan saputnik. Kao što ih naslađivanje primorava da se obremene tovarom i da sa sobom nose ono što je neophodno za nasladu, tako ih post čini lakim i pokretnim. Kada ih pozovu u pohod van granica otadžbine, vojnici se snabdijevaju samo onim što je neophodno, a ne onim što služi naslađivanju. Zar i nama, koji se borimo protiv nevidljivih neprijatelja i koji se poslije pobjede nad njima žurimo ka višoj otadžbini, ne priliči daleko više da se zadovoljimo samo onim što je neophodno, slično ovima koji žive u vojničkom logoru?
Zlopati se kao dobar vojnik (2. Tim. 2,3) i zakonito se bori da bi bio ovjenčan, znajući da se onaj ko se bori od svega uzdržava (1. Kor. 9,25). Ne treba da zanemarim ni ono čega sam se sjetio upravo u trenutku dok govorim, naime da se svjetovnim vojnicima po mjeri zalaganja uvećava davanje zaliha. Duhovni, pak, vojnici imaju utoliko više dostojanstva ukoliko imaju manje hrane, s obzirom da se naša kaciga po svojoj prirodi razlikuje od propadljive: ona je od bakra, a naša je sačinjena od nade spasenja (1. Sol. 5,8).
Njihovi štitovi načinjeni su od drveta i kože, a naši su štitovi tvrđava vjere. Mi smo obučeni u oklop pravde (Ef. 6), a oni na sebi nose neki pancir. Mač kojim se mi branimo jeste mač Duha (Ef. 6,17), dok se oni štite gvozdenim mačem. Prema tome, očigledno je da nijesu ista jela koja daju snagu jednima i drugima. Nas ukrepljuju dogme blagočašća, a njima je neophodno da zasićuju utrobu.
Vrijeme koje se okreće donijelo nam je mnogoočekivane dane: svi ih primimo sa radošću kao svoje drevne učitelje, kojima nas je Crkva othranila u blagočašću. Ukoliko, dakle, namjeravaš da postiš, nemoj biti sumoran kao Jevreji, nego budi jevanđelski veseo (up. Mt. 6,16). Nemoj oplakivati oskudicu stomaka, nego se svom dušom raduj zbog duhovnih naslada, s obzirom da znaš da tijelo želi protiv Duha, a Duh protiv tijela (Gal. 5,17). Budući da se oni međusobno protive, oduzmimo tijelu njegovu strasnost i uvećajmo duševnu snagu kako bismo se obukli u vijence uzdržanja, pošto uz pomoć posta pobijedimo strasti.
Prema tome, pripremi se da budeš dostojan časnog posta, tj. nemoj današnjim pijanstvom poništiti sjutrašnje uzdržanje. Loše je rasuđivanje i lukava misao: „Pošto nam je određen petodnevni post, danas se pogruzimo u opijanje“. Onaj ko namjerava da stupi u zakonit brak sa časnom ženom neće najprije u dom uvesti naložnice i nepotrebne žene, budući da zakonita žena neće trpjeti da živi sa razvratnima.
Ni ti, dakle, očekujući post, nemoj najprije pristupati pijanstvu, tj. svenarodnoj bludnici, majci bestidnosti, prijateljici smijeha, pomahnitaloj i sklonoj najrazličitijim razuzdanostima. Jer, u dušu, oskrnavljenu pijanstvom, neće ući post i molitva. Onoga ko posti Gospod će primiti unutar sveštenih ograda. Onoga, pak, ko se opija On neće primiti, s obzirom da je oskrnavljen i bezbožan. Ukoliko sjutra budeš došao sa zadahom vina, i to pokvarenog, zar će ti se tvoje pijanstvo uračunati u post? Nemoj uzimati u obzir da odavno nijesi uzimao veću količinu vina, nego da se još nijesi očistio od vina.
Gdje da te ubrojim? U pijance ili u one što poste? Prethodno pijanstvo privlači te sebi, a sadašnje lišavanje potvrđuje da postiš. Ti si kao sužanj potčinjen pijanstvu koje se pravedno ne udaljava od tebe: ono kao jasan dokaz tvog sužanjstva predstavlja zadah vina koji se iz tebe širi kao iz boce. Na taj način, tvoj prvi dan posta biće nedoličan, s obzirom da su se u tebi sačuvali ostaci pijanstva. Očigledno je, pak, da usljed lošeg početka i sve ostalo gubi vrijednost. Pijanice… neće naslijediti Carstvo Božije (1. Kor. 6,10). Kakvu ćeš imati korist ukoliko postu pristupaš pijan? Ukoliko pijanstvo zatvara dveri Carstva pred tobom, kakva će biti korist od posta?
Zar ne vidiš da iskusni ukrotitelji gladovanjem pripremaju konje koji će se nadmetati? Ti se, međutim, namjerno opterećuješ prejedanjem, te stomakougađanjem prevazilaziš i beslovesne životinje. Opterećena utroba nije nesposobna samo za brzo trčanje, nego i za san. Jer, pritisnuta mnoštvom unesene hrane, ona ne dopušta da mirno ležimo, nego nas primorava da se prevrćemo sa jedne strane na drugu.
Post čuva djecu, ucelomudruje mladoga, a starca čini dostojnim poštovanja. Jer, starost ukrašena postom biva još dostojnija poštovanja. Post je najdoličniji ukras žena, uzda u cvjetanju mladosti, čuvar supružništva, hranitelj devstvenosti. Takve su njegove brige u svakom domu.
Kako, međutim, post dejstvuje u našem društvenom životu? On čitav grad i čitav narod čini poslušnim, utišavajući metež, smirujući svađe i prekidajući ogovaranje. Koji će učitelj svojim dolaskom trenutno prekinuti dječji žamor kao što će početak posta utišati nemire u gradu? Koji se zabavljač pojavio u vrijeme posta? Koji je raskalašni skup potekao od posta? Nježni osmijesi, bludničke pjesme i bučni skupovi se istog trenutka udaljuju iz grada, protjerani postom kao nekim strogim sudijom.
Kad bi ga svi prihvatili za savjetnika u svojim djelima, ništa ne bi sprečavalo da u čitavoj vaseljeni zavlada duboki mir: narodi ne bi ustajali jedni na druge i vojske se ne bi međusobno sukobljavale. Kad bi gospodario post, ne bi se više kovalo oružje, ne bi se sastajali sudovi, ne bismo nikoga držali u okovima; jednom riječju, ne bi bilo ni pljačkaša u pustinjama, ni klevetnika u gradovima, ni pirata na moru. Kad bi svi bili učenici posta, po Jovovim riječima, ne bi se čuo ni glas carinika (Jov 3,18).
Naš život ne bi bio žalostan i preispunjen čamotinjem kad bismo usvojili post. Jer, očigledno je da bi on svakoga naučio ne samo uzdržavanju od jela, nego i potpunom udaljavanju i otuđivanju od srebroljublja, lakomosti i svakog drugog poroka. Nakon njihovog iskorjenjivanja, ništa nas ne bi sprečavalo da život provodimo u dubokom miru i bez duševne pometnje.
Post je promjena svakog dijela našeg života. Jer, istinski post nije samo uzdržavanje od hrane, nego i udaljavanje od grijeha. Onaj ko se uzdržava od jela, a ne uzdržava od zla, liči na đavola, koji ne jede, ali ne prestaje da griješi. Ako postiš, pokaži mi to djelima. Ako vidiš siromaha, smiluj mu se. Ako vidiš neprijatelja, pomiri se s njim. Ako vidiš prijatelja da napreduje, nemoj mu zavidjeti. Neka ne posti samo usta, nego i oko, i uho, i noge, i ruke, i svi udovi tijela.
Ruke neka poste, čisteći se od grabeži i lakomosti. Noge neka poste, prestajući da idu na nedolična mjesta. Oči neka poste, navikavajući se da ne gledaju sramotne prizore i da ne tumaraju bez stida. Uši neka poste, ne primajući klevete i ogovaranja. Usta neka poste od ružnih riječi i uvreda. Kakva je korist ako se uzdržavamo od mesa i vina, a grizemo i proždiremo svoju braću?
Istinski post je udaljavanje od zla, obuzdavanje jezika, odbacivanje gnjeva, odvajanje od požuda, ogovaranja, laži i krivokletstva. Uzdržavanje od toga jeste pravi post. U tome je njegova ljepota.
Nemoj da post bude samo običaj, nego trud oko vrline. Nemoj da se uzdaš u promjenu hrane, a da zanemaruješ promjenu srca. Jer, onaj ko mijenja jela, a ne mijenja narav, liči na čovjeka koji čisti spoljašnjost čaše, a unutra ostavlja nečistotu.
Zato pristupi postu radosno, a ne tmurno. Nemoj pokazivati lice potišteno, nego se raduj što ti je data prilika za očišćenje duše. Post je lijek, ali lijek koristi samo onome ko ga pravilno upotrebljava. Ako ga prihvatiš sa zahvalnošću i smirenjem, postaće ti izvor snage, čuvar razuma i učitelj tišine.
Post je drevni dar, on nikad ne stari i ne zastarijeva. On je savremen i uvijek nov, kao blagodat koja se obnavlja u onima koji ga primaju. Ne misli da je post ograničen samo na određene dane. Svaki dan je pogodan za uzdržanje od zla.
Ako želiš da tvoj post bude ugodan Bogu, nemoj ga mjeriti brojem dana, nego čistotom srca. Nemoj se hvaliti uzdržanjem, nego se smiri. Jer, ko se uznosi zbog posta, već je izgubio njegovu platu.
Post nas uvodi u pokajanje, pokajanje nas vodi ka oproštaju, a oproštaj nas vraća zajednici sa Bogom. Zato ga prihvati kao saputnika kroz život. Neka ti bude štit u iskušenjima, snaga u slabosti, i svjetlost u tami.
Kada post sjediniš sa molitvom i milostinjom, tada on postaje krila koja uzdižu dušu. Tada se srce oslobađa tereta, um se razbistruje, a savjest umiruje.
Zato nemoj da post bude samo promjena na trpezi, nego promjena u tebi. Neka te nauči tišini, blagosti, strpljenju i ljubavi. Jer, takav post je mio Bogu i donosi istinski mir čovjeku.
Post je početak duhovne borbe, ali i izvor radosti. On uči čovjeka mjeri, vraća ga jednostavnosti i podsjeća ga da ne živi samo o hljebu, nego i o svakoj riječi dobra. Kada tijelo smirimo, tada se duša uzdiže. Kada utišamo strasti, tada se čuje glas savjesti.
Ne boj se uzdržanja, jer ono ne osiromašuje, nego obogaćuje. Ne slabi, nego jača. Kao što se zlato pročišćava u ognju, tako se i srce čisti u postu. Ono što je suvišno otpada, a ono što je istinsko ostaje.
Post nas podsjeća na prolaznost svega zemaljskog. Uči nas da ne budemo robovi navika, ni sluge stomaka, ni zarobljenici strasti. On nas vraća slobodi. A slobodan je samo onaj ko vlada sobom.
Zato nemoj govoriti: teško je postiti. Teško je, zapravo, robovati porocima. Teško je nositi teret neobuzdanih želja. Post taj teret skida i donosi olakšanje.
Ako padneš, ustani. Ako pogriješiš, pokaj se. Ne napuštaj trud zbog jedne slabosti. Kao što onaj koji uči da hoda ne prestaje nakon pada, tako i ti nastavi putem uzdržanja.
Neka ti post bude škola smirenja, učionica trpljenja i radionica vrline. Neka te nauči da budeš blag u riječima, pravedan u djelima i čist u mislima.
Tada ćeš razumjeti da post nije teret, nego dar. Nije samo zapovijest, nego milost. I tada ćeš ga prihvatiti ne kao obavezu, nego kao radost – kao put koji vodi ka miru, svjetlosti i istinskoj slobodi duše.
Zato, braćo, nemojmo umanjivati vrijednost posta, niti ga svoditi na puku promjenu jelovnika. Neka nam on bude početak preobražaja. Neka nas uvede u dublje promišljanje o sebi, u ozbiljnost, u budnost nad sopstvenim mislima.
Jer, kakva je korist ako je sto skroman, a srce gordo? Kakva je dobit ako su jela jednostavna, a riječi oštre? Post traži cjelinu – da se i tijelo i duša zajedno okrenu dobru.
Neka domovi u vrijeme posta postanu mirniji. Neka razgovori budu blaži. Neka se prašta brže, a osuđuje sporije. Neka svako pogleda najprije sebe, pa tek onda bližnjega.
Ako tako budemo postili, osjetićemo plodove i prije nego što dani uzdržanja prođu. Osjetićemo lakoću u srcu, tišinu u mislima i snagu u odluci da ostanemo na putu dobra.
Post tada neće biti prolazna obaveza, nego navika vrline. Neće biti samo određeni period u godini, nego trajno raspoloženje duše.
Prihvatimo ga, dakle, sa radošću i trezvenošću. Ne kao teret koji se mora iznijeti, nego kao blagodat koja se prima. Jer, onaj ko pravilno posti, ne osiromašuje – nego se obogaćuje. Ne gubi – nego zadobija. Ne tamni – nego svijetli.
I tako, započevši uzdržanjem od hrane, završimo uzdržanjem od svakog zla, kako bismo čisti srcem dočekali radost koja dolazi poslije truda i mir koji slijedi nakon borbe.
I kada se dani posta navrše, nemoj misliti da se trud završio. Ono što si stekao u uzdržanju, sačuvaj i poslije. Jer, nije cilj samo da određeno vrijeme budemo umjereni, nego da naučimo da živimo umjereno.
Ako te je post naučio strpljenju, zadrži ga. Ako te je privikao na tišinu, ne vraćaj se buci. Ako ti je omekšao srce, ne dozvoli da opet otvrdne.
Sjeti se da je svaki dan nova prilika za budnost. Nije potrebno da uvijek uskraćuješ hranu, ali je uvijek potrebno da se čuvaš zla. Nije stalno vrijeme za strogo uzdržanje, ali je stalno vrijeme za čistu savjest.
Jer, prava pobjeda nije samo izdržati nekoliko dana, nego promijeniti sebe. Nije samo nadvladati glad, nego nadvladati gordost, gnjev i zavist.
Tada će post ispuniti svoju svrhu. Tada će ostati kao pečat na tvom životu, kao podsjetnik da si sposoban da vladaš sobom, da biraš dobro i da se udaljiš od zla.
Neka ti, dakle, uzdržanje bude početak mudrosti, a molitva njen nastavak. Neka milostinja bude potvrda tvoje promjene. I tada ćeš znati da nijesi samo postio, nego si rastao.
I zato, nemoj da se post završi samo kalendarski, nego neka ostane u tvom srcu. Neka ono što si započeo uzdržanjem postane trajno opredjeljenje za dobro. Jer, istinski smisao svakog duhovnog truda jeste preobražaj čovjeka.
Ako si kroz post naučio da obuzdaš riječ – govori promišljeno i ubuduće. Ako si naučio da savladaš želju – ne vraćaj se lako starim navikama. Ako si osjetio mir koji dolazi iz tišine i molitve – čuvaj ga kao najveće blago.
Ne zaboravi da je najveća pobjeda ona nad samim sobom. Onaj ko je savladao sebe, jači je od onoga ko je osvojio gradove. Onaj ko je smirio svoje strasti, postao je gospodar svoga života.
Zato neka ti post bude početak novog hoda. Ne kratkog i prolaznog, nego postojanog. Neka ti bude temelj na kojem ćeš graditi vrline, oslonac u iskušenjima i podsjetnik da si stvoren za više od prolaznih zadovoljstava.
I kada se opet suočiš sa slabostima, ne očajavaj. Sjeti se da si već jednom pokazao da možeš. Vrati se trudu, vrati se budnosti, vrati se molitvi.
Jer, put vrline nije jedan dan, ni jedan period – to je čitav život. A post je samo jedan od njegovih svijetlih početaka.
Zato, kad god ti se učini da je trud velik, sjeti se ploda koji donosi. Kao što zemljoradnik podnosi napor sjetve da bi se radovao žetvi, tako i ti podnesi uzdržanje da bi okusio mir. Bez truda nema vijenca, bez borbe nema pobjede.
Ne traži izgovore, nego snagu. Ne odgađaj dobro, nego ga započni odmah. Svaki trenutak je pogodan za promjenu, svaka odluka može biti početak novog puta.
Post te uči da vladaš sobom u malome, da bi bio postojan u velikome. Ako možeš obuzdati apetit, možeš obuzdati i riječ. Ako možeš savladati glad, možeš savladati i gnjev. Tako se malo po malo gradi čvrst karakter i mirna savjest.
Neka ti, dakle, post bude svjetiljka koja pokazuje pravac, a ne prolazna sjenka. Neka ti bude učitelj umjerenosti, čuvar srca i podsjetnik da se istinska radost ne nalazi u izobilju, nego u čistoći.
I tako, započinjući uzdržanjem, nastavimo zahvalnošću. Započinjući borbom, završimo mirom. Započinjući postom, dostignimo ljubav, jer je ona ispunjenje svake vrline i kraj svakog truda.
I kada ljubav zavlada srcem, tada post dostiže svoj vrhunac. Jer, uzdržanje bez ljubavi je samo napor, a uz ljubav postaje žrtva radosna i laka. Tada ne činimo dobro iz straha, nego iz slobode. Ne od obaveze, nego iz želje da budemo bolji.
Zato neka svaki tvoj trud bude prožet smirenjem. Ne upoređuj se s drugima, ne mjeri tuđe slabosti, nego bdij nad sobom. Onaj ko gleda svoje nedostatke, nema vremena da osuđuje bližnje.
Ako si kroz post postao milosrdniji, nastavi da činiš dobro. Ako si postao tiši, čuvaj tu tišinu. Ako si osjetio snagu u molitvi, ne prekidaj je kad se dani uzdržanja završe.
Jer, cilj nije samo izdržati, nego preobraziti se. Cilj nije samo odreći se hrane, nego nahraniti dušu vrlinom.
Neka, dakle, sve što si stekao u postu postane dio tvog svakodnevnog života. Neka umjerenost bude trajna, riječ blaga, srce čisto, a savjest budna.
Tada ćeš razumjeti da post nije bio samo određeni period, nego škola života. I da se njegov pravi kraj ne nalazi u završetku dana, nego u početku novog, boljeg čovjeka u tebi.
