Vjernicima se obratio po otpustu.
Na početku besjede Mitropolit je poučio da trebamo biti blagodarni Bogu na svemu, da u dušama bližnjih vidimo dobro i da se čuvamo svega lošeg.
Tumačeći današnji jevanđelski odjeljak kada je Gospod u subotu izliječio zgrčenu ženu i kada se tu našao i starješina sinagoge da prigovori zašto joj pomaže u neradni dan, a Gospod, prozrevši njegovo licemjerje odgovorio da subotom i starješina sinagoge odrješuje svoje volove, Mitropolit je ukazao na duhovno sljepilo tog čovjeka.
„Dakle, bio je taj čovjek slijep i pored svojih očiju, ali tu ima još nešto. Pokazalo se da je Gospod Isus Hristos došao u ovaj svijet da sve ranije forme (iako je i u njima bilo nešto dobro i zakoni i pravila koji su ograničavali čovjekovu samovolju) , ali oni nijesu bili dovoljni (da ih dopuni). I ako se čovjek osloni samo na to-na te zapovijesti, zakone, pravila, a ne na ljubav Božiju, a ne na milost Božiju, a ne na samoga Gospoda, on će se zapravo zatvoriti u jednu svoju čauru i time će zakržljati njegova duša i njegov duh, a čovjeku je dato da uvijek napreduje samo ako je njegovo srce otvoreno prema Bogu da prima Božiju milost i blagodat i Božiju svjetlost u svoje biće, on će uvijek napredovati. U sve dane svoga života. Ne samo u ovome svijetu, nego čak i u vječnosti.
Eto tako, draga braćo i sestre, imamo dosta nevolja, dosta teškoća u životu, ali da se naučimo blagodariti Bogu na svemu, jer u ovome svijetu i u ovome životu Bog daje preizobilno svoju blagodat, svoju milost. Izliva je na nas, naročito na svetim bogosluženjima, da se zajednički Bogu molimo. Bog je milostivi otac koji želi da vidi svoju djecu sabranu i da među tom njegovom djecom ima ljubavi i jednodušnosti, jednomislija, da imaju spremnosti da traže dobro i da čine dobro, a naročito se dobro umnožava ako ga ne činimo tek tako sami za sebe, nego ako zajednički radimo na dobru i svi zajednički tvorimo dobro, onda se naše sile udružuju i umnožavaju.
Neka Božija milost koja je osjenjivala ovu svetu obitelj toliko vijekova, neka je i dalje ukrepljuje i drži naše sestrinstvo na čelu sa igumanijom mati Haritinom. Neka ih Bog održi u velikom podvigu očuvanja ove svetinje i ne samo očuvanja svetinje, nego vidite, vrata Pećke patrijaršije su svima širom otvorena i hvala Bogu veliki broj djece Svetoga Save i Svetoga Arsenija i Svetoga Vasilija Ostorškoga dolazi, pristupa ovdje, ovoj svetinji, manastiru Dečani i to je neko čudo koje se događa pred našim očima da imamo sada na bogosluženjima, naročiti nedeljnim i prazičnim, više naroda u Pećkoj patrijaršiji, Visokim Dečanima i kosovskim svetinjama, nego u ono vrijeme koje smo mi nazivali vremenom slobode i blagostanja. Ali, tako je Bog to odredio da vidimo da nas ni u ovo vrijeme On nije ostavio, nego nas miluje i daje nam snage i pokazuje se da naš narod pored svih iskušenja i teškoća nije zaboravio svoje korijene, nie zaboravio svoje Kosovo i Metohiju, a posebno Pećku patrijaršiu, Visoke Dečane i Gračanicu.
Neka Bog ukrijepi i naš srpski narod svuda u svijetu, naročito na Kosovu i Metohiji raspeti narod, ali i velik narod, bogočežnjiv, koji uvijek ima nadu i uvijek se vezuje za dobro Božije“-besedio je Mitropolit.
NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na kraju je uputio sve nas da se kajemo za grijehe i da uvijek ima prostora da se popravljamo i budemo bolji, jer to od nas Gospod i traži.
Prenio je blagoslov i pozdrav NJegove svetosti Patrijarha Porfirija, kao i pozdrave kraljevske porodice Karađorđević i svima poželio zdravlje, spasenje i mnoga ljeta.
