Iako je bio najavljen, svečanosti nije prisustvovao član Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), akademik Matija Bećković. Njegovo pismo pročitao je voditelj programa Dragan Alorić
Skup je blagoslovio vladika Mileševske eparhije Atanasije
Svečanost je počela izvođenjem himni „Onamo, namo“ i „Bože pravde“
Pljevlja su danas najslobodniji grad u Crnoj Gori, mjesto gdje svi narodi mogu slobodno obilježavati datume iz svoje istorije, a večeras pljevaljski Srbi obilježavaju jedan od najvažnijih datuma naše slavne prošlosti, poručio je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, na svečanoj akademiji povodom Dana ujedinjenja Crne Gore i Srbije i 107 godina od održavanja Velike podgoričke skupštine.
Svečanost je organizovao Srpski nacionalni savjet Crne Gore, Srpski kulturni centar „Patrijarh Varnava“ i nevladina organizacija (NVO) „Bisernica“.
Vraneš se osvrnuo na istorijske događaje koji su prethodili odluci o ujedinjenju Crne Gore i Srbije 1918. godine, ocjenjujući da je „velika narodna skupština izvadila glogov kolac iz srca srpstva“, koji je, kako je naveo, zabila austrougarska politika „uz saglasnost velikih sila“ na Berlinskom kongresu 1878. godine.
Vraneš je kazao da je Podgorička skupština bila legitimna „što potvrđuju brojni telegrami i čestitke međunarodnih zvaničnika, među kojima i tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Podsjetio je da je ovaj kraj nakon oslobođenja 1912. godine najprije pripao Kraljevini Srbiji, a da je tek krajem 1913. uključen u sastav Crne Gore, što je, kako je rekao, učinjeno „bez većinske podrške stanovništva obje vjeroispovijesti“.
Naveo je brojna dokumenta, pisma i diplomatske protestne note iz tog perioda kao potvrdu da su Pljevljaci, bez obzira na nacionalnost i vjeru, u velikoj većini težili pripajanju Srbiji.
Vraneš je naglasio da ni prije ni kasnije nije postojala ideja koja je u tolikoj mjeri ujedinila ljude u Pljevljima kao ideja ujedinjenja sa Srbijom.
„Kada se ima u vidu sve to i još mnogih drugih dokaza o tadašnjem stavu Pljevljaka kome će pripasti njihov kraj s pravom se može zaključiti da je pljevaljski kraj 1913. pripao Kraljevini Crnoj Gori bez podrške njegovih stanovnika obje vjeroispovjesti. Međutim dogovor odnosno nagodba između djeda i unuka se morala poštovati pa je u djelo sprovedeno ono što što se i tad i sad u međunarodnom pravu naziva aneksija odnosno prisajedinjenje teritorije jedne države drugoj državi suprotno većinskoj volji stanovništva koji živi na tom području. Pljevlja su prisajedinjena Crnoj Gori suprrotno volji većine pljevaljskog naroda“, rekao je Vraneš.
On je kazao da je na prvim parlamentarnim izborima za Crnogorsku skupštinu poslije 1913. godine, Pljevljacima, Bjelopoljcima i Berancima zabranjeno da učestvuju u izborima tj. da glasaju.
„Viteški podvig pljevaljske brigade u odbrani svojih ognjišta i srbijanske vojske u povlačenju preko Albanije tokom jeseni 1915. godine zatim naredba o kapitulaciji i polaganju oružja koja je stigla od strane vlade Kraljevine Crne Gore početkom 1916., a iznad svega svijest o etničkoj pripadnosti srpskom narodnom biću bile su odrednice na kojima je počivala nepodijeljena narodna želja da se ovaj kraj napokon ujedini sa bratskom Srbijom. Ni prije ni kasnije ni jedna ideja u tolikoj mjeri nije ujedinila toliko Pljevljake i pravoslavne i islamske vjere kao ideja o ujedinjenju sa Srbijom i nikad nisu izabrani ugledniji predstavnici kao što su to bili pljevaljski delegati velike narodne skupštine srpskog naroda u Podgorici“, rekao je Vraneš.
„Imena i djela časnih ljudi ne smiju biti zaboravljena“, poručio je, dodajući da večerašnja svečanost predstavlja „spomen njihovom djelu“.
Prvi čovjek Pljevalja je rekao da se Dan ujedinjenja u posljednjih 30 godina obilježava kao odgovor na politiku koja je, prema njegovim riječima, težila razdvajanju Srbije i Crne Gore.
Naglasio je da, uprkos „nesumnjivim svjedočanstvima“, crnogorski separatisti osporavaju legitimitet odluke iz 1918. godine, ali da je, kako kaže, „na nama da branimo istinu“.
„Jedino tako, mudro i staloženo sa istinom kao vodiljom možemo dovršiti duhovno ujedinjenje srpskog naroda ma gdje živio. A kad dovršimo takve moćne i neporušive mostove, sve granice će se pobrisati same od sebe. Istorija nam kazuje, želja jednog naroda živi, ona se nekada čeka godinama, decenijama i vjekovima, ali jedno je sigurno, ona uvijek na kraju bude ostvarena. U to ime neka Pljevlja nikada više ne budu granica već neka budu mjesto gdje se susreću i grle Crna Gora i Srbija i sestra im Republika Srpska, na sreću i napredak svih koji u njoj žive“, rekao je Vraneš.
Govor je okončao riječima: „Neka bude Amin. Bože daj. Dogodine u Prizrenu.“
Iako je bio najavljen, svečanosti nije prisustvovao član Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), akademik Matija Bećković. Njegovo pismo pročitao je voditelj programa Dragan Alorić.
O Podgoričkoj skupštini govorio je prof. dr Savo Marković, a skup je blagoslovio vladika Mileševske eparhije Atanasije. Svečanost je počela izvođenjem himni „Onamo, namo“ i „Bože pravde“.
Organizovan je i bogat kulturno-umjetnički program.
