Ipak, istraživanja pokazuju da negativna iskustva ostaju duboko urezana, dok pozitivne stvari često izblijede iz sećanja gotovo odmah. Ovo nije slučajnost, već rezultat hiljada godina evolucije, kada je sposobnost prepoznavanja i pamćenja opasnosti bila ključna za preživljavanje.
Danas, ta stara „alarm-funkcija“ mozga i dalje utiče na nas – često pojačava stres, tugu ili nisko samopouzdanje. Srećom, postoji način da treniramo mozak da više vrednuje lijepe trenutke, a ne samo bolne uspomene.
Zašto negativna iskustva ostaju jače u pamćenju?
Uloga amigdale
U centru ove magije je amigdala, mala ali moćna zona u mozgu koja se aktivira kada osjetimo prijetnju. Prema Cleveland Clinic (2023), amigdala „zaključava“ negativne uspomene duboko u našem pamćenju, funkcionišući kao stalni alarm.
Saradnja sa hipokampusom
Amigdala radi zajedno sa hipokampusom, glavnim centrom memorije. Zato se negativni događaji lakše prizivaju u sjećanje, dok pozitivni često nestaju brže.
Fenomen „negativne pristrasnosti“
Jedna studija je pokazala da jedan negativan događaj može nadjačati više pozitivnih. Ovo je poznato kao negativity bias, i utiče na emocije, učenje, odnose, pa čak i razvoj djece.
Iz evolucije u moderni život
Za naše pretke, pamćenje opasnosti moglo je da spasi život. Danas, mozak često reaguje na kritiku, odbacivanje ili stres kao da je priuetnja po život, što dovodi do:
Preteranog stresa
Opsesije negativnim iskustvima
Niskog samopouzdanja
Sklonosti negativnom razmišljanju
Može li se promjeniti način na koji pamtimo?
Da, zahvaljujući neuroplastičnosti – sposobnosti mozga da stvara nove veze i menja obrasce razmišljanja. Istraživanja Psychology Today (2023) pokazuju da svakodnevne prakse mogu ojačati sposobnost pamćenja pozitivnih trenutaka.
Tehnike koje pomažu:
Dnevnik zahvalnosti: bilježenje malih, pozitivnih trenutaka svakog dana.
Pozitivne afirmacije : stvaraju nove putanje u mozgu.
Mindfulness (svjesna pažnja): pomaže u kontroli negativnih misli.
Mozak je evoluirao da pamti bol i kritiku jače od ljubaznosti i pohvale. Ali u modernom svijetu, to često postaje emocionalni teret. Dobra vijest? Uz redovnu praksu zahvalnosti, svjesnosti i pozitivnog razmišljanja, mozak se može „preprogramirati“ da ne pamti samo bol, već i radost, ljubaznost i lični rast.
