Manastir Podlastva proslavio slavu; Mitropolit Joanikije: Mi hrišćani se Presvetoj Bogorodici obraćamo kao svojoj najrođenijoj Majci

Manastir Podlastva proslavio slavu; Mitropolit Joanikije: Mi hrišćani se Presvetoj Bogorodici obraćamo kao svojoj najrođenijoj Majci

Manastir Podlastva u Grblju proslavio je danas, na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, hramovnu slavu. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije, uz sasluženje sveštenstva, sveštenomonaštva i učešće vjernog naroda. Na početku Svete Liturgije Mitropolit Joanikije je zamonašio dosadašnju poslušnicu ove svete obitelji, sestru Jelenku, davši joj monaško ime Jefimija. Mitropolit je blagoslovio i novog iskušenika, brata Nikolu.

Po zaamvonoj molitvi osveštani su slavski prinosi i prelomljen je slavski kolač.

Sabranima se po otpustu Svete Liturgije besjedom obratio Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije.

Govoreći o radosti i nadi koju donosi rođenje djeteta, Mitropolit je podsjetio da se bezdjetnost kod starih Jevreja smatrala velikim zlom i prokletstvom, ali da se događalo, kao što i Sveto pismo svjedoči, da je ta bezdjetnost bila po Božijem promislu.

”Bila je bezdjetna Ana, majka svetoga proroka Samuila, koja ga je dobila u kasnim godinama, majka sudije Samsona i mnogih drugih. Ali rođenje Presvete Bogorodice, koje se dogodilo takođe od prestarjelih, prethodno bezdjetnih roditelja, je nešto posebno i izuzetno. Svako takvo rođenje, kao što je bilo rođenje Samuilovo, ili sudije Samsona, ili Isaka, Avramovog sina, ili nekih drugih koje pominje Sveto pismo, ako je bilo po naročitom Božjem promislu, ukazivalo je na rođenje koje će se dogoditi prije svega na rođenje Presvete Bogorodice, koja je donijela spasenje i izbavljenje rodu ljudskome.”

Mitropolit je kazao da se radost koja je Njenim rođenjem ispunila Njene roditelje prenijela na cijeli svijet.

”Presveta Bogorodica, kao Majka Spasitelja našega Gospoda Isusa Hrista, proslavlja se kao uzvišenija od cijele tvorevine, i od Arhanđela i Anđela, Heruvima i Serafima, i svih svetih. Pjeva se o njoj da je njezina prečista djevičanska utroba postala širom od nebesa, jer nebo i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti Gospoda, i ne mogu ga u sebe smjestiti. Ali po ljubavi svojoj prema rodu ljudskome, prema svome čovjekoljublju, Gospod se umanjio radi nas i nastanio se u utrobi Prečiste Djeve Bogorodice. Onaj koga cio prostor vasionski ne može obuhvatiti, niti smjestiti, smjestio se zbog svoga snishođenja u utrobu Presvete Djeve Bogorodice i od nje primio ljudsku prirodu da bi postao čovjek, da bi svoju ljubav božansku donio ovome svijetu, da bi nas preporodio, da bi nas osvetio, izbavio i spasio, i uveo u svoje vječno Carstvo. Zbog toga proslavljamo Presvetu Bogorodicu”, naglasio je Visokopreosvećeni Mitropolit.

On je dodao da, ko god se usrdno molio Presvetoj Bogorodici, kako je rekao, ”nije se vratio postiđen”.

”Mi hrišćani se Presvetoj Bogorodici obraćamo kao svojoj najrođenijoj Majci, i više nego rođenojMajci, zato što je ona Majka svih majki. Ona je majka svima hrišćanima, svima onima koji su se sjedinili sa njenim Sinom i Spasiteljem našim Gospodom Isusom Hristom, kroz sveto krštenje, kroz sveto miropomazanje, koji se sjedinjuju sa Hristom kroz svete tajne Tijela i Krvi Hristove, koji dolaze na sveta bogosluženja, koji se kaju za svoje grijehe, koji žele da čine dobro i koji se trude se da čine dobro. Svima je ona pomoćnica i ukrepljenje i nadahnuće i izbavljenje od svih iskušenja.”

Mitropolit je poželio da današnji praznik, koji, kako je rekao, ”proslavljaju i nebo i zemlja”, svima donese radost.

”Neka Presveta Djeva Bogorodica svima bude zastupnica, da nas sve privodi u naručje Hristovo, u naručje vječne Božje ljubavi i milosti i vječnog života. Preko NJe se osvetismo i prosvetismo i obesmrtismo.”

Vladika je naglasio važnost učešća u bogosluženjima, ali i prepoznavanja svojih mana i pogrešaka, te neophodnosti pokajanja i popravljanja.

”Dužni smo, kao hrišćani, da sve to prevazilazimo, da se mirimo, da se volimo, da praštamo, da jedni druge pomažemo, da jedni druge sa radošću susrećemo, i da radimo ne samo na svome spasenju, nego da se brinemo i o spasenju svojih bližnjih i svih onih sa kojima dolazimo u susret.”

Mitropolit Joanikije se zahvalio ocu Justinu i njegovom bratstvu, na trudu i ljubavi koje ulažu u život ove svetinje. On je dodao i da je danas zamonašena sestra Jefimija od onih koja je mnoge svoje trudove uložila u Crkvu Božiju, ali da je od onih koji o tome ne govore.

”Obnovila je jednu crkvu u krajnjoj zabiti, negdje iznad Orahovca. Ja tamo nisam ni stigao, CrkvaSvetoga Nikole. Htjela je još jednu crkvu da obnavlja tamo, ali ja sam je zamolio, zajedno sa ocem Justinom, da dođe ovdje da pripazi mati Doroteju, koja je bila zanemoćala. I vjerujte, ta njena pažnja prema mati Doroteji nije manje djelo nego obnovljenje Crkve Svetoga Nikole. I mislim da će je zato Gospod posebno nagraditi.”

Vladika je na kraju zablagodario svima koji su učestvovali u obnovi ove svetinje, sabornog mjesta Grbljana.

”Blagodarim svim Grbljanima koji se ovdje sabiraju, koji ljube i pomažu ovu svetinju. Neka ih zato Bog izobilno nagradi, i njih i njihove domove i njihovo potomstvo. Amin, Bože, daj! Na mnoga i blaga ljeta!”, poželio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.