Mitropolit Joanikije se vjernima obratio po otpustu izrazivši divljenje što su u današnjim teškim vremenima, kada se dosta naroda iselilo sa Kosova i Metohije, na nedeljnim i prazničnim bogosluženjima manastiri puni vjernika. Napravio je paralelu sa evropskim gradovima u kojima su prisutni mir i sloboda, a crkve prazne, sa našim narodom ovdje koji voli kosovske svetinje i svim srcem podržava svoju braću na raspetom Kosovu i Metohiji.
„Mi svoj krst nosimo i od njega dobijamo silu, silu raspeća Hristovoga i iskupljenja i spasenja, ali i silu vaskrsenja , silu novoga života i nove radosti. Kandilo vjere koje ovdje gori sve nas osvjetljava i ukazuje nam na prave, istinske puteve života, puteve spasenja. Idući tim putem, mi idemo pravo u naručje Božije gdje nas Božija milost grije i prosvjećuje i krijepi i uzdiže iznad naših teškoća, iznad naših briga i daje nam novu snagu i novi život.
Neka bi ovaj Vidovdan svima vam bio srećan, neka bi molitve Svetoga kneza Lazara velikomučenika Kosovsoga i ostalih srpskih mučenika i novomučenika objedinile naš narod i uputile na pravi, istinski put da prevaziđemo sve teškoće, da idemo putem naših svetih predaka, putem Hristovim, putem spasenja“- zaključio je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije.
Nakon jevanđelskog začala vjernima se besjedom obratio Episkop toplički Petar koji je podsjetio na riječi Gospodnje: „Ištite najprije carstvo nebesko, a sve ostalo će vam se dodati“. Pojasnio je da nas je Gospod zavolio, ne kada smo bili pravedni, već naprotiv, kad smo pali u grijeh, da je stradao i umro za nas.
„Svojim slavnim ovaploćenjem, preuzimanjem ljudske prirode kroz nju i priroda čitave tvorevine, učešćem u tragediji ljudskog postojanja, noseći sve posljedice smrtnosti naše, ponižavan i mučen i na posljetku stradao na krstu. Učestvovao je u svemu onome što je tragedija ljudskog postojanja, osim u grijehu. Na kraju, slavno vaskrsao i vaznio ljudsku prirodu s desne strane Boga Oca i time, jednom za svagda, ovu tvorevinu primio u okvire Božijeg bića“- naveo je Episkop Petar i naglasio da je Sin zauvijek postao dio tvorevine, ostavši istovremeno i Bog, te da je zato ovaj svijet Božiji svijet.
„Zato Bog otac koji od vječnosti ljubi Sina svoga beskonačnom količinom Božanske ljubavi, On kroz njega sa istom tom količinom ljubavi voli ovu tvorevinu i voli sve one koji su u zajednici sa Sinom Njegovim, koji se do krajnje mjere poistovjetio sa svakim od nas i rekao: “Jednom od ovih malih kada učiniste, kao da ste Meni učinili. I zato Gospod, koji nas poziva u zajednicu sa sobom i želi da nam podari večni život i da nas spase i kako kaže da nam da život u obilju nam govori:“Ne brinite se.“ On je jedini istinski čovjekoljubac. On je naš najveći prijatelj i jedino što Bog ne može da učini jeste da nas natera da Ga volimo“.
Vladika Petar poučava da je zato potrebno da se mi slobodno opredijelimo za Hrista i da prihvatimo to što nam nudi, a to je pobjeda carstva Božijeg i da već sada počnemo da živimo kao da je carstvo Božije već nastupilo, jer ga predokušamo na Svetim liturgijama. To znači, nastavlja Vladika „da živimo slobodno; da volimo, da se suprotstavimo impulsu pale ljudske prirode koji se zasniva na strahu od smrti“.
Episkop Petar ističe da je upravo strah od smrti to što nas čini sebičnim, sitnim, koristoljubivim i nedostojnim i da je taj strah izvor svakoga grijeha.
„Strah od smrti je zapravo izvor svakoga grijeha, a jedno od najvećih i najubitačnijih oštrica tog mača jeste briga. Briga je kancer savremenog života. Sputava nas. Ne da nam da se molimo, stalno nam naglašavajući da imamo razloga da se brinemo. Jedini izvor brige nije spolja nikad, nego unutra, u nama. Gospod koji nas toliko voli nam tvrdi: „Zaista, zaista vam kažem, ne brinite se“- besjedio je Njegovo preosveštenstvo Episkop toplički Petar i naglasio da smo kao hrišćani pozvani da budemo vijesnici carstva Božijega, da svijet i vaseljena kroz nas , kroz našu međusobnu ljubav i radost spozna Spasitelja.
S tim u vezi Vladika kaže da naše oko treba da bude svjetiljka našeg bića, oko koje sozercava sve darove i ljepote koje nam je Gospod dao i koje nam svakodnevno daje i vjerne upozorava da Gospod u Jevanđelju govori da imamo dva puta: da budemo pokrni ili Bogu ili mamonu.
NJegovo preosveštenstvo Episkop toplički gospodin Petar besjedu je zaključio riječima da treba da prihvatimo radost Božiju, uzdamo se u Božiju pomoć i ne nasjedamo na đavolju zamku koji nam kaže da nemamo pravo na radost, jer smo grešni; da ne čekamo da sami pobijedimo grijeh, jer to ne možemo bez Božije pomoći i da je Gospod tu za nas, baš zato što smo slabi, grešni i nejaki i da će prihvatiti svako naše pokajanje.
