Osnov tužbe je činjenica da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije angažovalo advokaticu sa spiska Advokatske komore Crne Gore u predmetu “državni udar”, već ju je preskočilo i angažovalo drugog advokata.
Sutkinja Dijana Rovčanin donijela je presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i obavezuje tužena država da tužilji I reda po osnovu naknade štete u vidu izmakle koristi isplati iznos od 49.005 eura.
U obrazloženju presude navodi se da je advokatica u tužbi ali i tokom postupka navela da je Specijalno državno tužilaštvo od kada je formirano, nikada nije angažovalo kao branioca po službenoj dužnosti, dok je od Višeg državnog tužilaštva posljednji put angažovana 11. aprila 2017. godine.
Tvrdi da joj je nanijeta materijalna šteta, jer je takvim postupanjem spriječena da kao branilac po službenoj dužnosti ostvari dobit u visini naknade i nagrade braniocu po službenoj dužnosti, za šta je odgovorna tužena država, čija državna tužilaštva je nijesu angažovala.
Pojasnila je da je Specijalno državno tužilaštvo, u postupku poznatom javnosti pod nazivom “državni udar”, nije angažovalo kao branioca po službenoj dužnosti, iako je bila na redu po spisku Advokatske komore Crne Gore (AKCG), a što joj je poznato, jer su kolege koji su po spisku AKCG ispred nj… bili angažovani:
“Zbog čega je očekujući da će biti pozvana, kao sljedeća na spisku, bila pripravna i dostupna. Međutim drugi advokati su angažovani. Dodala je da joj je takvim postupanjem prouzrokovana šteta u iznosu nagrade koja je pripala advokatu koji je umjesto nje angažovan kao branilac po službenoj dužnosti u ovom predmetu”, navodi se.
Iz rješenja o postavljenju branilaca po službenoj dužnosti donijetih u krivičnom predmetu “državni udar”, utvrđuje se da je Specijalno državno tužilaštvo, na osnovu rješenja od 16. novembra 2016. godine, osumnjičenom Nikoli Đurić za branioca po službenoj dužnosti advokata Esada Bulića iz Podgorice, dok je na osnovu rješenja od 17. novembra iste godine, okrivljenom Bratislavu Dikiću za branioca po službenoj dužnosti postavilo advokata Danijela Burzanovića:
“Nakon čega je rješenjem od 19. 10. 2016. godine okrivljenom Maksić Draganu postavljen za branioca po službenoj dužnosti advokat Vojinović Aleksandar iz Podgorice. Upoređujući navedeni redosljed angažovanja advokata u označenom predmetu sa redosljednom advokata sa spiska Advokatske komore CG, koji je bio na snazi tokom 2016. godine, sud zaključuje da advokati nijesu angažovani po redosljedu sa spiska Advokatske komore CG, jer je nakon Bulić Esada, koji se nalazi na 57. mjestu i Burzanović Danijela, koji se nalazi na 58. mjestu, angažovan advokat Vojinović Aleksandar, koji se nalazi na 64. mjestu, dok tužilja I reda, /advokatica Lidija Burzanović/ koja je bila na 59. mjestu nije angažovana”, objašnjava se u presudi.
Druga strana, kako piše, sudu nije dostavila dokaz da je tužilja u navedenom predmetu odbila odbranu, odnosno nije se javila na telefon u trenutku kada je pojavila potreba za njenim angažovanjem, niti je pružila dokaz da je u periodu nakon postavljenja advokata Burzanović Danijela za branioca po službenoj dužnosti u tom predmetu, pa do dana angažovanja advokata Vojinović Aleksandra (u periodu od 17.10 do 19.10), tužilja I reda eventualno angažovana za branioca po službenoj dužnosti u nekom drugom predmetu pred Specijalnim državnim tužilaštvom:
“To ovaj sud konstatuje da u konkretnom slučaju nije postupljeno u smislu člana 69 stav 9 ZKP, pa je jasno da postoji nezakonit rad državnog organa. Nepoštovanje redosljeda sa spiska AKCG prilikom angažovanja branilaca po službenoj dužnosti po svojoj prirodi praćeno je pristankom da se trećem licu, u ovom slučaju advokatu, nanese šteta, budući da se istom oduzima mogućnost da kao branilac po službenoj dužnosti ostvari pravo na nagradu za radnje preduzete radi odbrane okrivljenog. Pri tom, po nalaženju ovog suda, između izmakle koristi koju tužilja potražuje u ovoj parnici, te postupanja Specijalnog državnog tužilaštva u označenom krivičnom predmetu postoji uzročna veza, budući da bi u slučaju da je poštovan redosljed sa spiska Advokatske komore CG, prilikom angažovanja branilaca po službenoj dužnosti, tužilja I reda kao 59. advokat na spisku neminovno bila angažovana, a angažovanjem bi morala preduzimati radnje u cilju odbrane okrivljenog kojem je postavljena kao branilac, za koje radnje bi joj nagrada bila isplaćena shodno članu 226 stav 4 Zakonika o krivičnom postupku iz sredstava organa koji vodi krivični postupak”, navodi se u presudi.
U konkretnom predmetu, konstatuje sud, dokazano je postojanje štete, štetne radnje i uzročne veze, pa su samim tim ispunjeni uslovi za odgovornost tužene, što suprotne navode čini neosnovanim.
“Prilikom odlučivanja o visini štete, sud je pošao od člana 197 Zakona o obligacionim odnosima, kojim je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
Imajući u vidu da je utvrđeno da je umjesto tužilje I reda, sa spiska Advokatske komore CG, za branioca po službenoj dužnosti angažovan advokat Vojinović Aleksandar, koji je po tom osnovu ostvario nagradu u iznosu od 49.005,00 eura po rješenju Višeg suda u Podgorici od 21. 10. 2019. godine, to ovaj sud nalazi da upravo ovaj iznos predstavlja dobit koju je tužilja I reda propustila da ostvari nezakonitim postupanjem organa tužene, pa joj je u tom iznosu i dosudio”, navodi se u presudi sutkinje Dijane Rovčanin.
U presudi se navodi da je članom 149 Zakona o obligacionim odnosima propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist) i povreda prava ličnosti (nematerijalna šteta).
“Član 197 Zakona o obligacionim odnosima predviđa da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Prema odredbi člana 166 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija, dok u smislu člana 7 Zakona o državnoj upravi, koji je bio na snazi tokom 2016. godine, država je odgovorna za štetu koju organ državne uprave učini svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Iz odredbe člana 69 stav 9 Zakonika o krivičnom postupku proističe da se okrivljenom u slučaju kada je odbrana obavezna, a sam ne angažuje branioca ili tokom postupka ostane bez branioca, postavlja branilac po službenoj dužnosti, a po redosljedu sa spiska Advokatske komore Crne Gore”, navodi se.
U obrazloženju presude navodi se da je advokatica u tužbi, ali i tokom postupka, navela da je Specijalno državno tužilaštvo od kada je formirano, nikada nije angažovalo kao branioca po službenoj dužnosti, dok je od Višeg državnog tužilaštva posljednji put angažovana 11. aprila 2017. godine
