Pored autora, o knjigama i misiji profesora Selimovića govorili su i pravnik Miloš Hadži Lazić iz Babinog Mosta kod Obilića i novinar IN4S-a i urednik „Barskog portala“, Milenko Miško Jovanović. U programu je nastupila i djevojčica Anđelija Maksimović iz Kosovske Mitrovice, kazujući dvije kosovske pjesme koje su, uz treptaj prisutnih, otvorile veče u duhu nade i predstojećeg Vidovdana.
Profesor Salih Selimović je u fokusu večeri predstavio svoju knjigu „Muslimani u Ravnogorskom pokretu i jedinicama JVuO 1941–1945“, ali su promovisane i njegove druge dvije knjige: „Srbi muslimani i njihov identitet“ i „Da budemo ono što jesmo“.
„U Ravnogorskom pokretu bilo je preko 8.000 muslimana. Ljudi koji su se borili ne samo za svoje ognjište i vjeru, već i za Kralja, za čast, za svoju državu. O njima se ćutalo, ili lagalo. Moja misija je da se ta istina vrati. Ne radi mene – nego radi njih. Radi istorije. Radi budućnosti“, istakao je Selimović.
On je govorio o ličnosti Fehima Musakadića, nosioca Karađorđeve zvijezde i jednog od najbližih saradnika generala Dragoljuba Draže Mihailovića, ali i o dr Ismetu Popovcu, koji je bio i antikomunista i antifašista i koji je život dao boreći se protiv ustaša i za oslobođenje srpskog naroda i svojih sunarodnika.
Selimović je razbio i jedan od najvećih ideoloških „mitova“ moderne istorije:
„Više od 80% muslimana na ovim prostorima su Srbi. To znaju i vrapci. Turci su naše pretke nazivali pogrdno – bošnjacima. Na turskom to znači ‘praznoglav’. A danas nam to podmeću kao naciju. To je vrijeđanje pameti, identiteta, časti. Komunisti su to počeli – jer su imali plan: broj Srba mora pasti ispod 50%. Zato su prvo izmislili crnogorsku naciju, pa makedonsku, pa muslimansku sa velikim ‘M’ – što je glupost jer je musliman vjera – i na kraju ‘bošnjačku’. Sve su to sintetičke, vještačke konstrukcije.“
Novinar IN4S-a i urednik „Barskog portala“, Miško Jovanović, nadahnutim govorom u ime organizatora otvorio je veče:
„Ovo nije samo književna tribina, već jedno veliko, u srcu utemeljeno sabranje duše i pamćenja. U vremenu kada se narodi dele kao brojevi, a vjere koriste kao alat podjele – mi smo večeras ovdje da kažemo: jedni smo. Sa korijenom u zemlji, ali i s pogledom ka nebu.“
Jovanović je istakao da Selimović nije samo istoričar, već most:
„On je Srbin po rodu, musliman po vjeri, čovjek po svemu. On je dokaz da nije paradoks biti Srbin musliman – već blagoslov. Njegove knjige su lopate kojima otkopavamo istinu koju su nam zakopali. Njegova riječ podsjeća da imamo iste stričeve u Prvom, iste dedove u Drugom ratu, i iste pretke na Kosovu Polju. Njegova istina je tiha – ali u isto vrijeme i gromoglasna.“
Pravnik Miloš Hadži Lazić govorio je iz dubine zavičajnog iskustva:
„Profesor Salih Selimović pripada kremu naše nacionalne inteligencije. Njegov rad nije običan – to je svetost. On je otkopao istinu koju su drugi pokušali da betoniraju. On je na terenu, u arhivama, u dokumentima, u narodu.“
Hadži Lazić je upozorio da smo kao narod preživjeli previše bratskih podjela, i da se moramo konačno početi sabirati:
„Naša vjera nas nikad nije dijelila – podjelili su nas ljudi bez vjere. Istorija nam je dala dovoljno tragedija – sada moramo izvući pouke. Budućnost se ne brani govorom, nego bratstvom. Sabor ne smije više biti izuzetak, već pravilo.“
Sabranje u Kosovskoj Mitrovici bilo je, po ocjeni publike koja je dugo ostala u razgovoru sa Selimovićem, više od promocije. Bilo je ovom, kako reče jedan od prisutnih, srpsko ogledalo uoči Vidovdana.
„Vidovdan nije mit. On je zavjet. On nije samo datum – on je pitanje: jesmo li dostojni svojih predaka? Večeras, slušajući Saliha Selimovića – osjećamo da jesmo. Jer dok god postoji neko ko ne prodaje istoriju, već je živi – dotle ima nade“, poručeno je u zaključku večeri.
Profesor Selimović i ovom knjigom i ovim govorom pokazao je da istina, makar gurnuta u ćošak, ne može biti pobijeđena. Njegove riječi nisu protiv nekoga – već za nekoga: za narod, za istoriju, za pravdu, za budućnost.
„Čovjek se ne rađa da bude tuđin u svome. Rodio sam se kao Srbin, vjerujem kao musliman, živim kao čovjek – i ne prihvatam da me neko gura u kalup da bih bio potreban nečijoj statistici. Moje knjige su moj otpor i moj zavjet“, rekao je na kraju profesor Salih Selimović.
Dan ranije, profesoru Selimoviću književno veče upriličeno je i u Gračanici.
