Jedan od lobista nezvanično kazao da državna administracija nije spremna za poslove lobiranja i da političari zloupotrebljavaju taj termin, dovodeći ga u negativan kontekst.
“Vijestima” je prije usvajanja novog zakona iz ASK-a nezvanično rečeno da postoji veliki broj neformalnih i neregulisanih lobista u privrednom sektoru, te da su mnoge kompanije imale osobu koja se bavila time
U Crnoj Gori postoji 16 registrovanih lobista, kao i dvije firme ovlašćene za obavljanje te djelatnosti, a njihovi prihodi u prošloj godini iznosili su nula eura, zato što nisu potpisali nijedan ugovor o lobiranju.
To proizilazi iz godišnjih izvještaja koje su lobisti podnijeli Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), a u koje su “Vijesti” imale uvid.
Zakonom o lobiranju propisano je da se izvještaji o radu za prethodnu godinu moraju predati do 31. januara naredne. Iz ASK-a, organa koji je nadležan i za ovu oblast, listu su rekli da je protiv jednog lobiste podnijet prekršajni postupak jer nije predao izvještaj u previđenom roku.
Navode da smatraju da je odgovorno i zakonito lobiranje važan segment u procesu donošenja odluka, ali i oblast koja može nositi određene rizike.
“Zbog toga, Agencija kroz nadzor i preporuke nastoji unaprijediti razumijevanje i primjenu Zakona o lobiranju, kako među donosiocima odluka, tako i u javnosti. U tom kontekstu, saradnja sa civilnim sektorom i medijima ima ključnu ulogu, jer doprinosi boljoj informisanosti i jačanju integriteta institucija”, ocijenili su.
Iz ASK-a poručuju da kontinuirano prate ovu oblast, “kako bi se osigurali transparentnost i zakonitost”.
Na pitanje da li im je prijavljena sumnja na nezakonito lobiranje tokom prošle godine, iz ASK-a su odgovorili da su imali jednu takvu prijavu, ali da je nakon sprovedenog postupka utvrđeno da je bila neosnovana.
U registru naručilaca lobiranja, koji se nalazi na saju ASK-a, postoji samo jedan zahtjev za to, koji je podnijela nevladina organizacija (NVO) “Udruženje roditelji”. Kao predmet lobiranja naveden je Krivični zakonik (KZ), tj. stavovi u njemu koji se odnose na maloljetne osobe i djecu. Međutim, nije poznato kad je ovaj zahtjev podnesen. Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, ta NVO tražila je strože kazne u navedenom dijelu KZ-a, ali je taj pokušaj lobiranja obustavljen.
Listu je prije usvajanja novog zakona iz ASK-a nezvanično rečeno da postoji veliki broj neformalnih i neregulisanih lobista u privrednom sektoru, te da su mnoge kompanije imale osobu koja se bavila lobiranjem, iako im zvanična titula nije bila takva.
Posjedovanje uvjerenja o položenom ispitu za lobiranje, koje izdaje ASK, jedan je od obaveznih uslova da bi se fizičko lice bavilo tom djelatnošću.
“Vijesti” su kontaktirale više registrovanih lobista da bi ih pitale zašto nemaju posla i prihoda, ali niko od njih nije želio da zvanično govori o tome.
Jedan od njih rekao je nezvanično da trenutna državna administracija nije spremna za poslove lobiranja. Tvrdi da se određeni broj ljudi koji su položili državni ispit potreban da bi se bavili lobiranjem – nije prijavio u javni registar koji se nalazi na sajtu ASK-a, kao i da političari termin lobiranja zloupotrebljavaju, dovodeći ga u negativan kontekst. Ocjenjuje da je proces lobiranja napravljen da bude transparentan, ali da, kao takav, nije zaživio.
Zakon o lobiranju usvojen je prvobitno 2014, a novi propis istog imena donijet je u junu prošle godine, u sklopu tzv. IBAR zakona, čije je izglasavanje bilo neophodno da bi Crna Gora ostvarila napredak u pregovorima s Evropskom unijom (EU).
Kako se navodi na sajtu ASK-a, zakon prije svega “promoviše načelo javnosti, povjerljivosti, udruživanja, principe integriteta i izbjegavanja sukoba interesa”. Prema novom propisu, lobiranje se definiše kao djelatnost kojom se preduzimaju aktivnosti u cilju vršenja uticaja na organe zakonodavne i izvršne vlasti na državnom, odnosno lokalnom nivou, organe državne uprave, nezavisna tijela, regulatorna tijela, javne ustanove…
Uticaj se, prema tom aktu, može vršiti i na druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja, odnosno djelatnosti od javnog interesa ili su u državnom vlasništvu u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata iz nadležnosti tih organa vlasti, radi ostvarivanja interesa naručioca lobiranja.
Lobiranjem se može baviti osoba koja ima odobrenje za obavljanje te djelatnosti izdato u skladu sa zakonom, kao i privredno društvo, odnosno NVO koji ispunjavaju uslove propisane zakonom (pravno lice koje obavlja djelatnost lobiranja), a lobiranje može obavljati i osoba zaposlena kod naručioca lobiranja (interni lobista).
Lobiranim licem smatra se svaki zvaničnik na čije postavljenje je jedan od tri organa vlasti dao saglasnost, uključujući poslanike i odbornike.
Lobirano lice u obavezi je da podnese službenu zabilješku o lobističkom kontaktu ASK-u roku od pet dana od kad je ostvaren kontakt s lobistom, kao i da obavijesti Agenciju o sumnji na postojanje nedozvoljenog lobiranja. ASK potom pokreće postupak u kom se odlučuje da li je došlo do nedozvoljenog lobiranja ili kršenja drugih odredbi zakona. Organ vlasti obavezan je da objavi podatke o lobističkim kontaktima na svojoj internet stranici
Novim zakona uređen je i postupak lobiranja – od izdavanja naloga za lobiranje i preciziranja šta nalog mora da sadrži, do navođenja slučajeva kad naručilac lobiranja, lobista ili pravno lice koje obavlja djelatnost lobiranja moraju zastati s lobiranjem, raskinuti ugovor ili staviti van snage nalog.
Lobirano lice u obavezi je da podnese službenu zabilješku o lobističkom kontaktu ASK-u roku od pet dana od kad je ostvaren kontakt s lobistom, kao i da obavijesti Agenciju o sumnji na postojanje nedozvoljenog lobiranja. ASK potom pokreće postupak u kom se odlučuje da li je došlo do nedozvoljenog lobiranja ili kršenja drugih odredbi zakona. Organ vlasti obavezan je da objavi podatke o lobističkim kontaktima (lobiranom licu, lobisti, predmetu lobiranja, itd.) na svojoj internet stranici.
Nekih od navedenih odredbi nije bilo u doskora važećem zakonu, neke su redefinisane, a neke pooštrene.
Potpisivanjem Lisabonskog ugovora 2007, kojim je reformisana struktura EU, lobiranje je u toj zajednici postalo sastavni dio političkog odlučivanja i zakonodavnog procesa.
Evropska komisija je 2008. uvela dobrovoljni registar lobista, koji je 2011. prerastao u zajednički registar s Evropskim parlamentom, omogućavajući javnosti uvid u aktivnosti lobista.
Od januara 2019, Evropski parlament je usvojio obavezujuća pravila o transparentnosti lobiranja, zahtijevajući od poslanika da objavljuju sastanke s lobistima. Prema podacima Opservatorije evropskih korporacija (Corporate Europe Observatory), prošle godine su na lobiranje u EU potrošena najmanje 343 miliona eura.
Kad je riječ o SAD, Radio Slobodna Evropa piše da lobiranje predstavlja ključnu komponentu tamošnjeg političkog sistema, omogućavajući različitim interesnim grupama da utiču na zakonodavne i izvršne procese. U 2024. je ukupna potrošnja na lobiranje u SAD iznosila 4,4 milijarde dolara, prema podacima sajta “OpenSecrets” (opensecrets.org).
Lobiranje igra posebno veliku ulogu u predsjedničkim izborima u SAD, i s time su povezani tzv. politički akcioni komiteti (PAC-ovi) i super PAC-ovi, koji učestvuju u finansiranju kampanja. Oni prikupljaju donacije članova Republikanske i Demokratske partije, a jedan član može donirati do 5.000 dolara po kandidatu godišnje. S druge strane, super PAC-ovi mogu prikupljati i trošiti neograničena sredstva, pod uslovom da ne koordiniraju direktno s kandidatima ili njihovim kampanjama.
Tokom predsjedničkih izbora 2024, super PAC-ovi su imali značajan uticaj na ishod glasanja. Milijarder Ilon Mask je donirao oko 238,5 miliona dolara političkim organizacijama koje podržavaju novog-starog predsjednika SAD Donalda Trampa . Ova sredstva su uglavnom bila usmjerena ka povećanju izlaznosti birača u tzv. kolebljivim državama, piše briselski “Politiko”.
