Ako dođe do sastanka američkog predsjednika Donalda Trampa i ruskog predsjednika Vladimira Putina o okončanju rata u Ukrajini, koji je povezan sa velikim očekivanjima, učvrstiće se tektonska pomjeranja i udaljavanje od decenijama ustaljene američke spoljnopolitičke doktrine — one koja je podrazumijevala Sjedinjene Države kao branioca globalnog poretka zasnovanog na vrijednostima i principima, a Rusiju kao prekršioca tih pravila.
Preispitivanje dugogodišnje bezbjednosne alijanse SAD sa nekadašnjim saveznicima i istomišljenicima sada je neizbježno.
„Ljudi nijesu sigurni hoće li Sjedinjene Države ostati uz svoje saveznike i prijatelje“, kaže Kristina Berzina, direktorka odjeljenja Geostrategija sjever u njemačkom Maršalovom fondu. „Rusija je jasno stavila do znanja da Sjedinjene Države vidi kao protivnika. Ona je svoj rat u Ukrajini predstavila kao rat protiv NATO. I pored toga, Tramp i njegovi zvaničnici koriste vrlo blagu retoriku ili čak podstiču Rusiju, nudeći joj do sada nezabilježene ekonomske mogućnosti.“
Pomak u američkoj politici dogodio se u svega nekoliko dana, počevši od telefonskog razgovora između Trampa i Putina 12. februara, koji je faktički okončao američke napore da Kremlj ostane međunarodno izolovan nakon bespravne invazije na Ukrajinu prije tri godine.
Nakon telefonskog razgovora uslijedio je sastanak visokih delegacija u Saudijskoj Arabiji predvođenih šefovima ruske i američke diplomatije Sergejom Lavrovim i Markom Rubiom, što je prvi direktni sastanak od početka rata. Bio je to susret agresorske države i države, koja je nekada vojno najviše pomagala Ukrajinu, ali bez prisustva predstavnika Ukrajine i saveznika iz Evrope.
Kristina Berzina je naglasila da je održavanje samita u Saudijskoj Arabiji, umjesto u neutralnim zemljama poput Švajcarske, izmjestilo diskusiju o evropskoj bezbjednosti izvan starog kontinenta.
„Mislim da mnoge Evropljane duboko vrijeđa to što ih ignorišu“, smatra Berzina. „Jedna je stvar biti u prostoriji i raspravljati, a sasvim druga stvar je – da te uopšte ne pozovu.“
Nakon samita, uslijedio je rat riječima između Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Tramp je za rusku invaziju okrivio Zelenskog i nazvao ga „diktatorom koji nije izabran na izborima“, ignorišući činjenicu da je održavanje izbora teško u situaciji kada su mnogi građani na frontu i ne mogu izaći na birališta, dok se sama zemlja bori za preživljavanje.
S druge strane, Zelenski je izjavio da Tramp „nažalost živi u balonu dezinformacija“, aludirajući na sličnost Trampovih izjava s propagandnim narativima Kremlja.
Nema naznaka da bi se na sastanku Putina i Trampa moglo napraviti prostora za druge lidere, što dodatno potcrtava pogoršanje odnosa između SAD s jedne i Ukrajine i Evrope s druge strane. Ova situacija, kako ističe Pavel Bajev, viši saradnik Centra za Sjedinjene Države i Evropu pri Institutu Brukings, trebala bi da natjera Evropu da sama pronađe način da se pobrine o sopstvenoj bezbjednosti.
„Sve se svodi na to da Evropa mora preuzeti veću odgovornost za jačanje svoje bezbjednosti i da je evropska bezbjednost zapravo pitanje samih Evropljana. Mnogo više truda treba uložiti u to“, kaže Bajev.
Nagla promjena američke spoljne politike šokirala je saveznike SAD-a. Međutim, Trampovo nepovjerenje prema Ukrajini i Evropi, kao i njegova naklonost prema Rusiji, iako iznenađuju, nijesu u potpunosti nerazumljive, smatra Maks Bergman, direktor Programa za Evropu, Rusiju i Evroaziju pri Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).
„Postoji mnogo teorija o tome zašto nova američka administracija sada sarađuje s Rusijom – od Trampovih poslovnih veza s ruskim oligarsima i pranjem ruskog novca, do ruskog uplitanja u izbore 2016. godine i pomaganja Trampu, pa sve do Trampove jednostavne sklonosti ka liderima-autokratama poput Putina“, navodi Bergman. „Ali ono što je sigurno jeste da je Tramp oduvijek bio dosljedan u naklonosti prema Rusiji i svom nepoštovanju NATO.“
Uprkos toj naklonosti, prvi samit između Trampa i Putina ne mora nužno donijeti rezultate koje Tramp želi.
„Postoji vrlo jasna razlika između načina na koji Tramp vidi rat – kao nešto besmisleno što treba što prije okončati – i načina na koji ga vidi Moskva, kao egzistencijalni sukob, u kojem su ugroženi ključni interesi ruske bezbjednosti i opstanka“, objašnjava Bajev iz Instituta Brukings. „Taj jaz je vrlo vidljiv i ne vidim nikakvu spremnost Moskve da promijeni svoj strateški pristup ratu u Ukrajini.“
Osim dogovora, koji Tramp traži s Rusijom za okončanje rata u Ukrajini, američki predsjednik bi mogao da otkrije da bliža saradnja s Moskvom donosi ograničenu stratešku korist za SAD – ako ne i direktnu štetu.
„Ne znam zašto bismo željeli da osnažimo našeg glavnog neprijatelja“, kaže Bergman. „SAD nemaju nikakvu ekonomsku korist od saradnje s Rusijom. Možda nešto u pogledu minerala, ali kad je riječ o perspektivama uvoza nafte i gasa iz Rusije, koji čini polovinu ruske ekonomije, mi smo tržišni konkurenti.“
Navodno je na stolu aktuelizovan dogovor o ukrajinskim sirovinama. Zelenski je odbio prvobitni prijedlog Trampove administracije, prema kojem bi Ukrajina SAD-u predala nalazišta rijetkih metala u vrijednosti od oko 500 milijardi dolara kao nadoknadu za pruženu pomoć nakon izbijanja rata – što je još jedan dokaz Trampove logike pregovaranja poznate kao politički „transakcionalizam“ koji ne priznaje multilateralna ograničenja.
Bergman očekuje da će Putin iskoristiti priliku koju mu pruža Trampova administracija kako bi dodatno oslabio američku globalnu moć.
„Mislim da bi Rusija brzo djelovala da izazove haos u svetu, kako SAD ne bi imale priliku da u narednih četiri ili pet godina, s nekom novom administracijom, ponovo uspostave red“, kaže Bergman. „Bilo bi to veoma opasno i nestabilno globalno okruženje u kojem bi postojeći međunarodni poredak – zasnovan na tome da se druge države ne smeju napadati – bio potpuno narušen.“
Ako su savezi ključ američke globalne moći, onda bi njihovo slabljenje takođe oslabilo američku efikasnost na svjetskoj sceni.
„Ako Tramp djeluje kao da prodaje Evropu, kao što se neki pribojavaju, šta će onda učiniti s Japanom? Ili s Tajvanom“, pita se Kristine Berzina. „SAD su imale ogromnu globalnu moć zahvaljujući svojoj snazi privlačenja, koja je natjerala mnoge saveznike da se bore i ginu uz SAD na Bliskom istoku. Ta moć će nestati ako američki saveznici više ne budu vjerovali SAD.“
Da li će sastanak Trampa i Putina označiti trajni gubitak povjerenja u SAD, još nije jasno, ali bi mogao postati istorijski trenutak u kojem američki lider nalazi više zajedničkog jezika s autokratama i njihovim režimima u svijetu, ostavljajući vakuum liderstva na globalnoj sceni, baziranoj na vrijednostima.
