U Crnoj Gori ne postoje adekvatne mjere prevencije i rehabilitacije u slučajevima vršnjačkog nasilja, ocijenila je psihološkinja Ivana Jokić, dodajući da bi nosioci vlasti trebalo da prepoznaju ozbiljnost problema i da se aktivno uključe u njegovo rješavanje.
Jokić, koja je angažovana u Savjetovalištu za mlade u Nikšiću, smatra da se problem vršnjačkog nasilja ne može riješiti samo kroz pooštravanje kaznene politike, već i kroz podršku žrtvi, javnu osudu nasilja, ali i podsticanje izvršioca na promjenu ponašanja kroz rehabilitaciju.
Komentarišući povećan broj slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori i nedavni incident koji se desio u Baru gdje je osamnaestogodišnjak teško povrijeđen u dvorištu škole, Jokić je naglasila da slučaj u Baru nije izolovan i da ukazuje na ozbiljan problem u crnogorskim školama.
“Takvi dogadjaji ne samo da ostavljaju fizičke, već i psihološke posljedice i rane koje mogu trajati cijeli život”, rekla je Jokić u intervjuu Agenciji MINA.
Ona je naglasila da je u slučaju u Baru dodatno zabrinjavajuće to što je izvršilac maloljetnik i povratnik u vršenju vršnjačkog nasilja.
“Važno je ukazati na to da ne postoje adekvatne mjere prevencije i rehabilitacije u našem društvu”, kazala je Jokić i naglasila da je neophodan sistematski pristup u rješavanju nasilja među mladima.
Kako je dodala, rješavanje problema vršnjačkog nasilja zahtijeva zajednički napor škole, roditelja, društva i organizacija koje se bave mladima.
“Izuzetno je važno znati šta je uzrok nasilja. Da li su to problemi u porodici, loša komunikacija na relaciji između roditelja i djece, djece i nastavnika, da li postoji pritisak vršnjaka, mentalni poremećaji koji se javljaju u mladalačkom dobu”, rekla je Jokić.
Prema njenim riječima, kada se zna šta je pozadina nasilnog ponašanja mnogo se adekvatnije može reagovati kako ne bi došlo do ponavljanja incidenata.
Na pitanje da li se u Crnoj Gori institucije dovoljno bave prevencijom vršnjačkog nasilja, Jokić je rekla da se može mnogo više uraditi, a najviše bi, kako smatra, trebalo raditi u domenu edukacije nastavnika, podrške žrtvama, kao i angažovanja roditelja i šire zajednice.
“Ako znamo da pojedine škole nemaju psihologe ili da jedan psiholog mora da radi sa stotinama đaka i znamo da ne postoji savjetodavni rad sa mladima, očekivano je da se na adekvatan način ne može odgovoriti na ovu problematiku u društvu”, smatra Jokić.
Ona je istakla da pooštravanje kaznene politike može imati određen efekat na smanjenje vršnjačkog nasilja, ali da to nije dovoljno.
“Kazna sama po sebi neće riješiti uzroke nasilja. Uzroci nasilja mogu biti brojni. Psiholozi, pedagozi i socijalni radnici su od izuzetne važnosti u ovoj priči”, naglasila je Jokić.
Ona je naglasila da mora postojati podrška žrtvama, saradnja sa porodicama (i žrtve i izvršioca nasilja), jačanje zakona i sprovođenje tog zakona što bolje u praksi.
Pored toga, kako je istakla, važno je stvoriti bezbjedno okruženje u školama.
“Obrazovanje, podrška, preventivne mjere i pravni okviri mogu zajedno značajno doprinijeti smanjenju ovog problema u društvu”, ocijenila je Jokić.
Ona smatra i da su omladinske politike i mladi decenijski zanemareni i na margini u crnogorskom društvu. “Smatram da svi moraju biti udruženi u rješavanju ovog problema”.
Prema njenim riječima, za incident u Baru i slične događaje, odgovorno je cijelo društvo, a nikako pojedinac.
“Čovjek i jedan tim škole sam će teško moći da unese neku veću promjenu, ukoliko nema podršku države”, rekla je Jokić.
Komentarišući reakcije nosilaca vlasti i javnih funkcionera na slučajeve vršnjačkog nasilja, Jokić je rekla da javna osuda nasilja pomaže da se podigne svijest u zajednici, podstakne prevencija i ohrabri žrtva da zatraži pomoć.
“Vlast, obrazovne institucije i društvo u kom živimo može raditi na izgradnji kulture podrške”, kazala je Jokić.
Ona je dodala da je važno da vlast prepozna ozbiljnost problema i da se aktivno angažuju u njegovom rješavanju i žrtvama omoguće adekvatnu podršku i pomoć.
“A izvršioce nasilja podstaknu na promjenu ponašanja kroz rehabilitaciju, a ne samo kroz kaznenu politiku”, kazala je Jokić.
Jokić smatra da povecan broj slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori može biti uzrokovan različitim faktorima, među kojima su društveni pritisak i očekivanja, pristup digitalnim tehnologijama, kao i nedostatak komunikacije između roditelja i djece.
“Kada dijete gubi povjerenje u svoje najbliže i ne smije da im kaže kako se zaista osjeća, to može izazvati frustraciju i ispoljavanje nasilničkog ponašanja”, naglasila je Jokić.
Ona je ukazala i na promovisanje kulture nasilja, podsjećajući da djeca i mladi uče putem uviđanja, a da pojedini mediji često veličaju nasilje.
“Nekako je očekivano da je kod mladih ljudi na taj način podstaknuto ovako ponašanje”, rekla je Jokić.
Ona je naglasila da suočavanje sa vršnjačkim nasiljem zahtijeva sveobuhvatan pristup i ukazala da kroz otvorenu komunikaciju treba podsticati djecu da razgovaraju o svojim osjećanjima i iskustvima.
“Stvaranje saveza sa djecom je ključno. Samo dijete koje ima povjerenja može da podjeli svoja osjećanja”, pojasnila je Jokić.
Prema njenim riječima, obrazovanje o nasilju je jednako važno jer djecu treba učiti da prepoznaju nasilje bilo koje vrste, kao i posljedice tog nasilja.
Jedan od načina djelovanja je i rad na razvoju emocionalnih vještina kod djece i, kako je navela, razvijanje empatije i samopouzdanja od malih nogu.
Jokić je naglasila i da djecu treba ohrabrivati da podržavaju žrtve, a ne izvršioce nasilja.
“Razgovor sa djecom o ovim temama je od izuzetne važnosti, jer im možemo pomoći da se osjećaju sigurno i podržano”, rekla je Jokić.
