Uređenje prostora robne kuće u centru Podgorice prilika je da uprava Glavnog grada, u čijem je vlasništvu taj objekat, pokaže da misli na najugroženije i da u njoj otvori prvu socijalnu samoposlugu, ocijenila je za „Dan“ Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.
– Kutak namijenjen socijalno ugroženima, čiji je život u rukama onih koji kreiraju njihove sudbine, bio bi pokazatelj odgovornosti. Socijalne samoposluge postoje u čitavom svijetu i odraz su brige i nastojanja država i lokalnih samouprava da život ljudi ispod granice siromaštva ili u granici siromaštva učine manje teškim. U prostoru robne kuće mogla bi da bude prodavnica domaćih prehrambenih proizvoda i jela i nacionalnih specijaliteta. To je način da čuvamo tradicionalne nacionalno prepoznatljive proizvode i jela i učinimo ih dostupnim turistima i stanovnicima glavnog grada. Ukoliko cijene budu popularne, sigurna sam da neće faliti kupaca – izjavila je Medojević.
Na taj način, pojašnjava ona, država i Glavni grad bi otkupom pomogli domaće proizvođače hrane i pića i spasili ih neizvjesnosti koje nosi tržište i uvoznički lobi, a pomoglo bi se i ljudima u stanju socijalne potrebe.
– Kako? Dio proizvoda čiji se izgled ne uklapa u ustaljene standarde prozvoda na policama bi mogao biti doniran onima koji nemaju dovoljno za život. Ono što se ne proda u roku poželjnom za kupovinu, po tržišnim cijenama, takođe bi se doniralo onima koji imaju manje sreće od nas. Država i grad mogla bi se obavezati da dio profita radnje ide socijalno ugroženim kako bi mogli, po veoma povoljnim cijenama, kupiti te proizvode. Kako je koncept socijalnih prodavnica poznat širom svijeta, sigurna sam da bi kutije za donacije novca i proizvoda koje bi bile postavljene u radnji bile pune, jer turistiti bi sigurno donirali. Sigzrna sam da bi donirali i naši ljudi ukoliko bi bili uvjereni da donacije zaista dobijaju ugroženi građani. Na ovaj način bismo imali prvu socijalnu prodavnicu u Crnoj Gori. Ovo bi bio tek početak otvaranja mnogih socijalnih prodavnica, koji se ne bi vezivale samo za nacionalne proizvode i jela, već za svu hranu u lancu proizvodnje – transporta – ugostiteljstva – trgovine… kako bismo je učinili dostupnom ljudima u stanju socijalne potrebe i smanjili siromaštvo i glad. Sačuvali bismo i resurse uložene u proizvodnju i prevoz hrane, dakle imali bismo ekonomske razloge, a i doprinijeli smanjenju štetnih gasova koje nose sama proizvodnja i transport, pa tako ekološki osviješćeno djelovali. Posebna je dobit što bi se smanjilo i bacanje hrane – naglasila je Medojević.
Prema njenim riječima, socijalne prodavnice nikom ne bi trebalo da smetaju, jer su one jedan od načina da se pomogne najugroženijim kategorijama stanovništva.
– Socijalne prodavnice su prijeka potreba. Ako ih imaju jedna Njemačka, Francuska ili Austrija, gdje su najniže penzije oko 1.000 evra, i još postoje programi zaštite onih sa najnižim primanjima, zašto ih ne bismo imali i mi? Treba samo dobra volja i veći pritisak svih nas na donosioce odluka. Socijalnim prodavnicama bi se najugroženijim kategorijama omogućilo snabdijevanje po upola manjim cijenama, a kupovinom domaćih proizvoda podstakli bi se naši proizvođači. Proizvođači bi brže dolaziti do svog novca, a građani kupovali jeftinije – rekla je Medojević.
Kako je ukazala, u Crnoj Gori imamo i problem što u zakonodavstvu ne postoji obaveza doniranja namirnica nekoliko mjeseci pred istek roka trajanja, niti opcija da svi trgovci, odnosno proizvođači, doniraju određenu količinu proizvoda i tako budu oslobođeni PDV-a.
