Rakčević se u svom dugogodišnjem radu bavi društveno-angažovanim temama, što se može vidjeti i na ovoj izložbi.
– To je u jednom većem dijelu angažman u umjetnosti, pa kako god on slikovno bio obrazložen. I kad su to motivi za koje bi se reklo da su prilično likovni i sladunjavi, oni ipak imaju taj neki kontekst ili konotaciju društvenog rastakanja. Svjedoci smo aktuelnosti ovih radova. Kada to kažem imam u vidu neke ekološke teme kojima sam se bavio sredinom devedesetih godina, ali i teme vezane za sivu ekonomiju. Uvijek me je interesovao čovjek u svemu tome, ta kontekstualizacija osobe u odnosu na društvo – kazao je Rakčević.
Prema njegovim riječima, dekonstrukcija određenih društvenih pojava dozvoljava mu da dalje tumači i vrednuje stvari kojima se bavi.
– Isto tako, dozvoljava i gledaocu koji prati moju umjetnost i koji na licu mjesta vidi moje radove, da ima mogućnost da promisli o tome o čemu vizuelnim jezikom pričam – rekao je Rakčević.
Umjetnik podsjeća da najstariji radovi na izložbi datiraju od 1996. godine. Riječ je o seriji letaka koja je ispuštena iz aviona u toku otvaranja jednog od festivala Internacionalnog alterantivnog teatra u Podgorici.
– To je taj ključni momenat kada kreće ta cijela priča oko društvenog angažmana i oko otkrivanja mogućnosti da umjetnost izađe van galerijskog prostora i da dobije mjesto koje joj pripada – da bude u okviru društvenih kretanja – kazao je Rakčević.
Kada je riječ o naslovu izložbe, Rakčević je pojasnio da su to riječi pokojnog Koče Pavlovića koji je 1998. godine pisao o jednom njegovom radu koji je dio postavke u Dvorcu Petrovića.
– Na taj nadahnuti tekst sam naišao pretražujući lične umjetničke arhive upravo u potrazi za preciznim konceptom ove izložbe. Čitajuči taj tekst možete naslutiti cjelovitu priču koja je vezana za vremenski i prostorni kontekst. Ta sintagma mi se učinila kao jedna do mogućih ključnih sintagmi za tumačenje ove izložbe – istakao je Rakčević.
izvor Pobjeda
