“Mnogi studenti, čak i oni iz porodica koje se ovdje deklarišu kao crnogorske, da bi obezbijedile benefite prilikom studiranja potpisivali su ove izjave”, rekla je majka studenta iz Crne Gore u Beogradu koja je željela da ostane anonimna.
Ovako završava jedan današnji novinski tekst o Popisu objavljen kod nas. Ne bih da prepričavam prethodno. Suština je u sljedećem; opet nam se Srbija miješa u Popis!? Pod „izjavom“ se misli na upisni formular u kojemu se slobodno i bez pritiska budući student izjašnjava o svojoj nacionalnoj i jezičkoj pripadnosti ukoliko želi da studira na Beogradskom Univerzitetu, odnosno, da bude tretiran kao domaći studenti i ima ista prava prilikom studija, odnosno, bude „na budžetu“! Dakle, eto ima i onih koji prevare prilikom davanja izjave i to urade „zbog benefita“? Oni, budući akademski građani tako promijene nacionalnu pripadnost zbog koristi, a roditelji o tome ćute i ostaju anonimni da im ne pokvare plan i „nafaku“!? Dakako, za sve je kriva Srbija jer „primorava“ buduće studente da lažu iz koristoljublja? Da čovjek ne povjeruje, da se, narod bi rekao, prekrsti i lijevom i desnom?
Kako se ovo može riješiti pitanje je za milion evra?
Pokušajmo savjetom i lijepom riječju:
– Ne učite svoju djecu da lažu;
– Ne učite buduće akademske građane da lažu zbog benefita;
– Ne studirajte tamo gdje vam se ne studira;
– Ne uzimajte budžetski novac Srbije tako što ćete da varate;
– Ne šaljite djecu i omladinu da studiraju tamo gdje ih prihvataju kao svoje i to samo na osnovu date, pisane riječi;
– Šaljite svoje buduće profesore i doktore na studije u zemlje u kojima izjava ne pomaže i ne može da se slaže;
– Ne raspinjite sebe i svoje potomstvo između osjećanja i guzice;
– Studirajte kod kuće, a onda, tek na kraju, kada želite da prikačite akademska zvanja, pohitajte do Srbije i Novog Pazara da se okitite „zvanjem i znanjem“. Tako rade ozbiljni studenti, profesori i prof. dr, koji neće da lažu dok su adoscenti – samo u ozbiljnim i naučnim godinama.
