Nana za miran stomak

Nana za miran stomak

Nana (Mentha piperita L.) jedna je od najstarijih i najpoznatijih ljekovitih biljaka. Još u antičko doba bila je visoko cijenjena, o čemu svjedoče zapisi Hipokrata, Dioskorida i Plinija. Najčešće se koristila za liječenje organa za varenje i disanje.

U srednjem vijeku u Evropi nana se primjenjivala za smirenje, protiv histerije, grčeva, astme, kao i kod običnog i jakog kašlja.

U narodnoj medicini koriste se čajevi, infuzi, ljekovite vode, ekstrakti, praškovi i paste, najčešće za ublažavanje želudačnih i crijevnih tegoba: prekomjerne želučane kiseline, gastritisa, nadimanja, otežanog varenja, kolitisa, proliva, povraćanja i trovanja. Takođe se koristi kod glavobolja i psihičke napetosti.

Nana je sastavni dio brojnih mješavina čajeva: protiv nadimanja i grčeva, za regulaciju probave, kod urinarnih tegoba, bolesti žuči, za umirenje, kao i u gorkim i aromatičnim čajevima, uključujući i one namijenjene djeci.

Pitoma nana je kultivisana početkom 19. vijeka. Danas je jedna od najvažnijih ljekovitih biljaka bogatih etarskim uljem. Najveći proizvođači nane su Japan, SAD, Kanada, Rusija i Brazil.

Ona je i vrlo cijenjena začinska biljka, široko korištena u kulinarstvu i prehrambenoj industriji za poboljšanje ukusa pića i slatkiša. Često se dodaje koktelima zbog svog osvježavajućeg dejstva, a najpoznatiji koktel s nanom je mohito. Takođe je i dobra medonosna biljka.

Pitoma nana je višegodišnja zeljasta biljka koja cvjeta od juna do septembra. Cijela biljka je izrazito aromatična i ima prijatan miris na mentol.

Prema botaničkoj klasifikaciji, nana pripada rodu Mentha, koji obuhvata oko 580 vrsta. U flori Srbije zastupljeno je 10 vrsta. Kod nas se najviše gaji u Banatu, Bačkoj, Pomoravlju i Posavini. Poznata je i pod nazivima metvica, dimljus, merka, metva, nanejag i poprova meta.

U svijetu je najpoznatija sorta engleska gajena Mičam nana (Mentha piperita Mitcham).

U ljekovite svrhe u narodnoj medicini koriste se list i nadzemni dijelovi biljke. List se sakuplja u vrijeme cvjetanja, a zatim se suši na sjenovitom i prozračnom mjestu ili u sušarama. Osušeni materijal čuva se u papirnim kesama, zaštićen od svjetlosti, najduže do godinu dana, jer nakon toga gubi ljekovita svojstva. Etarsko ulje dobija se destilacijom svježih listova i cvjetova pomoću vodene pare.

Od ljekovitih materija nana sadrži etarsko ulje, tanine, gorke materije i flavonoide. Etarsko ulje sadrži mentol, menton, pulegon, sirćetnu i izovalerijansku kiselinu. To je tečnost prijatnog mirisa koja istovremeno hladi i blago peče.

Ulje i mentol imaju značajnu primjenu u liječenju kožnih bolesti i u proizvodnji kozmetičkih preparata. Mentol poboljšava cirkulaciju, pa se koristi za utrljavanje kod prehlade, neuralgija i reumatskih tegoba.