Mogući terapijski pristup u borbi protiv neizlečivog raka krvi

Mogući terapijski pristup u borbi protiv neizlečivog raka krvi

Multipli mijelom (MM) je drugi najčešći tip raka krvi. Napada plazma ćelije u krvi. Tim sa Tehničkog univerziteta u Minhenu (TUM) sada je otkrio mehanizam koji daje indikacije kada i zašto ove ćelije postaju agresivne.

Tim još uvek sprovodi osnovna istraživanja; u budućnosti bi njihovi nalazi mogli pomoći i u razvoju lekova. Multipli mijelom se danas još uvek smatra neizlečivim, a prognoze preživljavanja žrtava su u proseku samo oko pet godina.

U Nemačkoj oko 3.700 muškaraca i 3.200 žena razvije multipli mijelom svake godine. Znaci i simptomi se kreću od bolova u kostima i umora do konfuzije. Ovi simptomi su često praćeni infekcijama, gubitkom težine, slabošću ili ukočenošću u nogama, kao i problemima sa bubrezima.

Kada se zdrave plazma ćelije pretvaraju u ćelije raka?

Zdrave plazma ćelije obično pomažu u borbi protiv infekcija formiranjem antitela koja zatim prepoznaju i napadaju patogen. U slučaju multiplog mijeloma, nezdrave plazma ćelije se akumuliraju u koštanoj srži i istiskuju zdrave krvne ćelije.

„Umesto da formiraju korisna antitela, ćelije raka sada proizvode abnormalne proteine koji mogu da izazovu komplikacije“, objašnjava šef studije, prof. dr Florijan Baserman, direktor Klinike i Poliklinike za internu medicinu III (hematologija/onkologija) u bolnica TUM Rechts der Isar.

Pacijenti obično ne primećuju nikakve simptome u preliminarnoj fazi multiplog mijeloma. A preliminarni stadijum se ne razvija uvek u potpuni rak, iako se verovatnoća da će se to pojaviti svake godine povećava za jedan procenat. Što duže traje preliminarna faza, veći je rizik od razvoja raka.

Već dugi niz godina istraživački tim na čelu sa prof. Basermanom radi na pronalaženju indikacija kada se preliminarni stadijum transformiše u multipli mijelom i identifikaciji mogućih načina za sprečavanje tranzicije. „Pa šta se dešava da se plazma ćelije degradiraju?“ pita Baserman.

„Moramo prvo da razumemo ovaj proces pre nego što možemo da formulišemo nove pristupe farmaceutskom razvoju.“ Bassermann se udružio sa mnogim kolegama, posebno sa dr. Carmen Paulmann i Ria Spallek iz oblasti hematologije/onkologije, u potrazi za odgovorom.

Koji telesni procesi pokreću rak?

Da bi pronašao nove mogućnosti za lečenje pacijenata sa višestrukim mijelomom, tim je krenuo da pronađe nove ranjivosti u sistemu Ubikuitin Proteasome Sistem (UPS) koji je odgovoran za degradaciju proteina. Kod ljudi ovaj sistem uključuje približno 1.000 gena i kontroliše oko 80% svih proteina u ćeliji. Rak koristi sistem ubikvitin proteazoma da bi se dalje razmnožavao i razvijao. „Pretpostavljamo da defektna regulacija ove mašinerije za degradaciju ćelija pokreće bolest i pomaže joj da preživi.“

Ovde su istraživači bili posebno zainteresovani za određenu klasu enzima koji mogu inhibirati razgradnju proteina, poznatih kao deubikvitilaze. „Ovi enzimi su privukli veliku pažnju u nedavnoj prošlosti kao farmaceutski aktivni enzimi, pošto mogu regulisati učestalost i aktivnost proteina relevantnih za rak i zato što ih njihova struktura čini osetljivim na inhibiciju zasnovanu na lekovima“, kaže prof. Baserman, koji je i onkolog.

On i njegov tim su sada identifikovali određenu deubikvitilazu koja bi mogla biti odgovorna za razvoj ćelija raka. Ako se deubikvitilaza može uspešno deaktivirati, moglo bi biti moguće zaustaviti rak pre nego što se stvarno razvije. Istraživači sada intenziviraju potragu za medicinski aktivnim supstancama koje bi to mogle postići.