Iako se danas doima kao posve uobičajen proizvod, dostupan gotovo na svakom koraku i često korišten bez previše razmišljanja, žvakaća guma ima mnogo zanimljiviju pozadinu nego što se na prvi pogled čini.
Njena istorija seže hiljadama godina unatrag, a uz kulturni i tehnološki razvoj mijenjala se i njena namjena. Osim podrijetla, zanimanje sve češće izazivaju i njena prehrambena svojstva – posebno pitanje koliko kalorija zapravo sadrži te ima li učinak na apetit i svakodnevne prehrambene navike, piše Popular Science.
Kalorije u malom pakiranju
Kada je riječ o kalorijama, ključna razlika leži u tome je li žvakaća guma sa šećerom ili bez. Jedan komad žvakaće gume bez šećera obično sadrži između dvije i pet kalorija, koje uglavnom potiču od šećernih alkohola poput sorbitola. S druge strane, verzije sa šećerom mogu imati i do 11 kalorija po komadu.
Kalorijska vrijednost žvakaće gume naizgled je zanemariva, no redovna konzumacija može dovesti do značajnijeg unosa. Dva komada žvakaće gume sa šećerom dnevno znače i do 6700 dodatnih kalorija godišnje. Istovremeno, sam proces žvakanja troši energiju – tokom jednog sata žvakanja tijelo može potrošiti oko 11 kalorija. Kod žvakaćih guma bez šećera, potrošnja kalorija može čak biti veća od unosa.
Istorija žvakaće gume
Žvakanje nije samo moderna navika, već ima duboke korijene u istoriji. Arheolozi su u Finskoj otkrili komad smole breze star oko 6000 godina, s tragovima ljudskih zubi, što se smatra najstarijim dokazom o praktikovanu žvakanja. U drevnim civilizacijama korištene su različite prirodne tvari za ovu namjenu. Stari Grci su žvakali mastiku, smolu drveta tršlje, dok su Maje i Asteci koristili čiklu, mliječni sok s drveta sapodile, kako bi održali čistoću zuba i osvježili dah.
Razvoj moderne žvakaće gume započeo je u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi komercijalni proizvod bio je „State of Maine Pure Spruce Gum“, koji je 1848. godine počeo prodavati Džohan B. Kurtis. Inspiraciju za svoj proizvod pronašao je u tradiciji sjevernoameričkih Indijanaca, koji su žvakali smolu smreke.
Ipak, ključna figura u istoriji i žvakaće gume je izumitelj Tomas Adams. Njegova priča počinje neobičnim susretom s prognanim meksičkim predsjednikom Antoniom Lópezom de Santa Anom koji je predstavio čiklu (eng. chicle), nadajući se da će je uspjeti iskoristiti kao jeftinu zamjenu za gumu. Nakon niza neuspjelih eksperimenata, Adamsu je sinula druga ideja.
Shvatio je da bi se čikla mogla žvakati. Godine 1871. patentirao je stroj za proizvodnju i na tržište izbacio „Adams New York Chewing Gum“. Kasnije je dodao okuse, poput sladića u popularnoj „Black Jack“ žvakaćoj gumi, a njegov „Tutti-Frutti“ postao je prvi proizvod te vrste koji se prodavao u automatima na postajama podzemne željeznice.
Prava žvakaća guma za puvanje balona pojavila se tek 1928. godine, a izumio ju je Valter Diemer, računovođa u firmi Fleer Chewing Gum Company. Njegova žvakaća guma, pod imenom „Dubble Bubble“, bila je manje ljepljiva i rastezljivija od prethodnih verzija. Karakterističnu ružičastu boju dobila je jer je to bio jedini pigment koji je Diemer imao pri ruci u tom trenutku.
Popularnost žvakaće gume dodatno su podstaknuki marketinški stručnjaci poput Vilijama Vrigleyja Jr., ali i svjetski ratovi. Američki vojnici su koristili žvakaće gume kako bi smanjili stres i održali oralnu higijenu, čime su ih učinili poznatima širom svijeta.
