Svake večeri oko 22 sata, živahna madridska četvrt La Latina, jedna od najstarijih gradskih četvrti, kao i brojna druga mjesta duž zemlje, odzvanjaju zvukovima ljudi koji uživaju u tanjirima najpoznatijih španskoh specijaliteta.
Restorani vrve u vrijeme kada bi, u većini drugih europskih zemalja, kuvari spremali svoje kecelje, čistili kuhinje i naprosto odlazili iz objekata prema svojim kućama jer je radno vrijeme završilo. Iako bi putnici mogli pripisati kasno vrijeme obroka u Španiji ležernom mediteranskom stilu života, pravi je razlog ipak malo čudniji. Naime, Španci žive u krivoj vremenskoj zoni, i to već više od 70 godina.
Španija živi u krivoj vremenskoj zoni
Bacite pogled na kartu i primijetit ćete da bi Španija, pozicionirana na istoj geografskoj dužini kao Velika Britanija, Portugal i Maroko, zapravo trebala koristiti srednje vrijeme po Greenwichu (GMT). No, uprkos tome, Španija se pridržava srednjoeuropskog vremena (CET), što znači da je lokalno vrijeme u ovoj zemlji identično s onim u Beogradu, udaljenoj više od 2500 km istočno od Madrida, piše britanski medij BBC.
General Francikco Franko 1940. godine donio je odluku o promjeni vremenske zone u cijeloj zemlji, pomaknuvši kazaljke jedan sat unaprijed, kao izraz solidarnosti prema nacističkoj Njemačkoj. U to doba, Španci su još uvijek osjećali duboke posljedice Španskog građanskog rata i nisu ni pomislili na to kako bi ta promjena vremena mogla uticati na njih. Nastavili su jesti u isto vrijeme, ali budući da su se satovi promijenili, njihovi ručkovi u 13 sati postali su ručkovi u 14 sati, a večeru u 20 sati odjednom su jeli u 21 sat.
Nakon što je Drugi svjetski rat završio, satovi se više nisu vratili. Međutim, 2016. godine španjski premijer objavio je da vlada radi na planu implementacije novog rasporeda radnog dana koji završava u 18 sati umjesto u 20 sati. Jedan važan element plana bila je procjena mogućnosti promjene španske vremenske zone s CET na GMT – nešto što je izazvalo žestoku raspravu u cijeloj zemlji.
Prednosti I nedostaci ovakvog načina računanja vremena
Zaostajanje od tačne vremenske zone za 60 minuta znači da sunce izlazi kasnije i zalazi kasnije, što Španiji “daruje” veličanstveno duge ljetne večeri i zalaske u 22 sata. Oni koji vode španske turistička odmarališta vjeruju da više sunčeve svjetlosti privlači posjetioce. Regionalna vlada Balearskih ostrva ‒ koja uključuje Mallorcu, Menorcu i Ibizu ‒ oštro je protiv povratka na GMT i čak je vodila kampanju za održavanje ljetnog vremena (CET+1) tokom cijele godine kako bi posjetiteljima omogućili da u potpunosti iskoriste blagu zimu u regiji.
No, za mnoge Špance u život u pogrešnoj vremenskoj zoni rezultirao je nedostatkom sna i smanjenom produktivnošću. Klasičan španski radni dan počinje u 9 ujutro. Nakon dvoipolsatne stanke za ručak između 14 i 16 sati, zaposlenici se vraćaju svojim obavezama, a radno vrijeme završava oko 20 sati. Ovo radno vrijeme prisiljava Špance da svoje društvene aktivnosti odgode za kasne sate, a čak i televizije u udarnom terminu počinju emitirati svoje najpopularnije emisije tek u 22:30.
Španski dnevni ritam
Sve te dinamične promjene rezultirale su nevjerojatnom činjenicom da Španci večeraju u kasnim satima, što mnoge Europljane, posebno one posvećene svojoj prehrani, ostavlja zapanjenima.
No, nije lako biti budan do kasnih noćnih sati, pa su snalažljivi Španci svoj bioritam prilagodili tako da svako jutro obavezno uzimaju stanku od posla i uživaju u šoljice kafe, a u popodnevnim satima koriste dvosatnu pauzu za ručak. Takav način života pruža im priliku da se potpuno prepuste jednoj od najslavnijih tradicija zemlje, siesti, i istinski uživaju u njoj.
