Bivši željezničar tužio firmu prije odlaska u penziju jer mu nisu obezbijedili veći stambeni prostor, za koji bi im plaćao stanarinu. Iz željezničkog preduzeća tvrde da im je propalo nekoliko pokušaja kupovine stana jer su cijene previsoke
Željeznička infrastruktura (ŽICG) raspisala je javni poziv za kupovinu stana od 60 kvadrata u Podgorici, koji su spremni da plate do 120.000 eura, kako bi ga zatim dali u zakup i potencijalni otkup penzioneru Svetozaru Preleviću . ŽICG ovaj stan mora da kupi po presudi Osnovnog suda iz 2020. godine i tužbi koju je pokrenuo Prelević – jer trenutno u svom posjedu nemaju nekretninu ovih gabarita.
ŽICG je javni poziv raspisala 22. a trajao je do 25. avgusta, dok su “Vijestima” su iz te kompanije kazali da je na njega pristigla jedna ponuda, pa će odluku donijeti u narednim danima.
Prelević je sredinom 1984. godine kao pružni poslovođa u Podgorici na korišćenje dobio garsonjeru od 20 kvadrata na Starom Aerodromu, za koju je bio dužan da plaća kiriju. On je na željeznici radio ukupno 43 godine i u starosnu penziju je pošao krajem 2018. godine, čime je trebao da se iseli iz tog stana, a firma da mu po ranijim pravilnicima, obezbijedi novi odnosno veći, jer mu je i porodica sada imala više članova. Do toga, ipak, nije došlo, zbog čega je 2017. godine tužio ŽICG.
Iz ŽICG su kazali da su po odluci Odbora direktora te kompanije ovaj stan planirali da kupe za 100.000 eura, ali da zbog stanja na tržištu nekretnina, kontinuiranog povećanja cijena, komunikacije sa agencijama, više javnih poziva na kojima nije bilo ponuda, nisu mogli pronaći ni stan manje površine. Zato su budžet povećali za 20.000 eura, pa sada planiraju da ga plate najviše 120.000 eura.
“Predmetna kupovina stana vrši se radi izvršenja pravosnažne sudske odluke Osnovnog suda u Podgorici, donijete po tužbi iz 2017, tužioca Svetozara Prelevića. Izvršenje navedene odluke određeno je i rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Podgorici, od 5. novembra 2024. godine, kojim je ovo društvo obavezano da imenovanom dodijeli i preda u zakup stan površine 60 kvadratnih metara na teritoriji Podgorice, uz mogućnost njegovog otkupa. S obzirom na to da društvo u svom vlasništvu nije imalo stan koji bi mogao biti iskorišćen u navedene svrhe, bilo je prinuđeno da pokrene postupak kupovine. Na predmetni javni poziv broj 5 pristigla je jedna ponuda. Javno otvaranje ponuda izvršeno je u prisustvu ponuđača, a odluka po ovom pitanju biće donesena u roku od osam dana”, naglasili su iz ŽICG.
Prema presudi sutkinje Osnovnog suda Jelene Anđelić iz oktobra 2020. godine, ŽICG je obavezana da Preleviću dodijeli i preda u zakup stan od 60 kvadrata po rješenju iz 1984. godine. Ističe se da će morati da zaključe ugovor o zakupu sa pravom otkupa, nakon čega će Prelević predati stan od 20 kvadrata koji je do sada koristio. Preleviću je nekretnina dodijeljena od tadašnje željezničke firme Osnovna organizacija udruženog rada (OOUR), koju je kasnije naslijedila ŽICG.
U obrazloženju presude, ističe se da je Prelević 2017. godine više puta tražio da mu ŽICG prije odlaska u penziju i gubitka prava na boravak u garsonjeri, obezbijedi drugi i veći stan, ali da kompanija to nije uradila, zbog čega nije ni mogao da vrati službeni. Prelević je zatim, jer nije mogao do većeg stana niti novčane isplate vrijednosti te nekretnine, podnio tužbu.
“Tužilac (Prelević) smatra, da mu po važećem pravilniku, pripada po 20 kvadrata za svakog člana kućne zajednice što je u konkretnom slučaju stan od 60 kvadrata, te da ima pravo i na alternativni zahtjev za isplatu novčane vrijednosti takvog drugog i odgovarajućeg stana, jer se takvim zahtjevom ne mijenja karakter prava koje je predmet spora. Tuženi (ŽICG) je nudio tužiocu da nezakonito prihvati isti stan, kao stan iz redovne raspodjele mimo oglasa ili konkursa, zbog čega je tužilac takvu ponudu i odbijao, jer je tuženi kontradiktorno odbijao zahtjev tužioca da izvrši svoje rješenje i obezbijedi mu drugi odgovarajući stan, upravo zbog toga što navodno ne može to uraditi, osim u redovnoj raspodjeli i po postupku utvrđenim pravilnikom”, navodi se u ovom dokumentu.
Iz ŽICG su u odgovoru na tužbu naveli da su Preleviću dva puta ponudili stan u kojem i sada živi, ali da je to odbio. Istakli su da je odlukom Odbora direktora te firme iz 2015. godine, stan prešao iz nekretnine za službene potrebe u onu za redovnu raspodjelu, te da je Prelević mogao i da ga otkupi pod posebno povoljnim uslovima. Tvrde da je tako Prelević stavljen u bolji položaj u odnosu na ostale radnike, jer nije morao da prolazi procedure za rješavanje stambenih potreba.
“Tužilac koji je u penziji u ovom trenutku uopšte ne može biti lice shodno aktima kojem se mogu rješavati stambene potrebe van obaveze dodjeljivanja stana na korišćenje, koja proizilazi iz navedenog rješenja iz 1984. godine, jer pravilnik o rješavanju stambenih potreba zaposlenih u čl. 2 navodi ‘’pravo na rješavanje stambenih potreba po kriterijumima i u postupku utvrđenim ovim pravilnikom ima zaposleni u društvu… Tužena je ponudila ispunjenje obaveze iz rješenja 1984. godine na način što mu na korišćenje na neodređeno vrijeme nudi stan površine 20 kvadrata koji i sada koristi, a kojeg u koliko to želi nakon potpisivanja ugovora o korišćenju, može i otkupiti pod ranije navedenim povoljnijim uslovima’’, piše u obrazloženju presude.
Sutkinja Anđelić je utvrdila da je stan u kom Prelević živi, onaj za službene potrebe i da je njegovo korišćenje vezano za određeno radno mjesto u ŽICG, te da je po odlasku u penziju bio dužan da ga vrati toj kompaniji. Ipak, kako navodi, taj stan nije mogao biti predmet prenamjene iz 2015. godine, jer bi Prelević predajom nekretnine postao lice bez stana – što znači da ŽICG po rješenju iz 1984. godine mora da mu preda novi i odgovarajući prije iseljenja. Dodala je i da je predviđeno da se radniku daje na korišćenje stan prema broju članova domaćinstva, njihovom uzrastu, razlici, polu i zdravstvenom stanju, tj. za tri člana porodice stan od 60 do 75 metara kvadratnih…
ŽICG u javnom pozivu navodi da traže stan koji nema upisanih ili neupisanih tereta, koji je izgrađen i useljiv, u novogradnji ili korišćeni u starogradnji, funkcionalan, dok bi rok predaje i plaćanja utvrdili ugovorom.
U pozivu ističu i da ako neko sa najpovoljnijom ponudom odustane, zadržavaju pravo da izaberu drugog koji ispunjava uslove…
“O izboru najpovoljnije ponude ponuđač će biti obavješten u roku od osam dana od dana otvaranja ponude, a u okviru koga roka predstavnici ŽICG imaju pravo da i neposredno izvrše uvid i razgledanje predmetnog stana u dogovorenom terminu radi ocjene faktičke saobraznosti istog sa podacima. Nakon čega ukoliko faktičko stanje stana odgovara podacima iz ponude, zaključiće se ugovor o kupo-prodaji uz ovjeru kod nadležnog organa, a kojim će biti regulisani svi ostali bitni elementi ove vrste ugovora shodno zakonskim propisima”, navodi ŽICG u javnom pozivu.
