Pravoslavna crkva (SPC) i njeni vjernici danas slave dan Prepodobne mati Paraskeve odnosno Sveta Petke.
Ovaj dan u crkvenom kalendaru označen je crvenim slovom.
Vjeruje se da je Sveta Petka zaštitnica žena, i svetiteljka koja je pomagala bolesnima i siromašnima.
Paraskeva je rođena u Epivatu, između Silinavrije i Carigrada, pri kraju desetog ili početkom 11. vijeka.
Imala je brata, koji se zvao Jevtimije, i koji se zamonašio veoma mlad, a kasnije je bio izabran za episkopa Maditskog.
Još kao djevojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu i čula reči Božanskog Jevanđelja:
– Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom neka ide.
Nakon smrti svojih roditelja, ova sveta djevica željna podvižničkog života napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, a zatim se zaputila u pustinju Jordansku, gdje se Hrista radi podvizavala sve do starosti svoje. U doba pozne starosti poslušala je glas Anđela Božijeg, ostavila je pustinju i vratila se u svoj rodni grad, Epivat.
Tu je živjela još dvije godine u neprestanom postu i molitvi, do smrti. Sahranjena je po hrišćanskim običajima, ali ne na gradskom groblju već izdvojeno od drugih.
Njene čudotvorne mošti prenošene su u toku vremena mnogo puta. Najpre u Carigrad, pa odatle u Trnovo, da bi opet bile vraćene u Carigrad, a iz Carigrada u Beograd. Sada se svete i čudesne mošti, Svete petke nalaze u rumunskom gradu Jašu.
Predanje kaže da joj se u snu javio anđeo i uputio u otadžbinu da širi vjeru Hristovu. Zato se Sveta Petka na ikonama predstavlja u monaškoj odjeći, sa krstom u ruci.
Na njenom grobu, kaže legenda, događala su se čuda. Bugarski car Jovan Asen 1238. po jednima je oteo, po drugima jednostavno prenio mošti svete Paraskeve u svoj prestoni grad Trnovo. Kad su Turci osvojili Bugarsku, mošti su prenijete, po zapovijesti sultana Bajazita, u moldavski grad Jaši.
Sveta Petka je jedna od najpoštovanijih svetiteljki na Balkanu.
Pored radosti, ova velika svetiteljka budi i strahopoštovanje, jer se vjeruje se da ona od svog upokojenja čini čuda. Kult Svete Petke njeguje se vjekovima u jugoistočnoj Evropi, a poštuju je i neki nehrišćanski narodi na istoku.
Vjernici joj se obraćaju molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja.
Prema narodnim običajima, danas vjernici ne bi trebalo da mese, kuvaju, šiju, peru veš ili rade bilo koji posao u kući kako ne bi navukli gnijev svetiteljke i da im tokom godine ne bi trnule ruke.
Mlade djevojke treba da beru cveće i njime ukrase svoj dom kako bi u njima cijele godine vladala sloga i mir, dok se djevojčicama oblače nove haljinice kako bi ih u narednoj godini pratila sreća.
Djevojke bi trebalo da pojedu parče slavskog kolača i da sačuvaju mrvice, pa će te noći u snu vidjeti svoju sudbinu i budućeg muža.
Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori ljekovite vode koju ljudi uzimaju vjerujući da će im zaliječiti rane i zaštititi ih od bolesti.
