Vlada je juče usvojila predlog Zakona o igrama na sreću bez objavljivanja izvještaja sa javne rasprave, iako Poslovnik o radu Vlade predviđa da je predlagač (u ovom slučaju Vlada) dužan da, uz predlog zakona, dostavi izvještaj o javnoj raspravi, koju je sproveo u skladu s propisom Vlade.
Ovo znači da zakon nije moguće legalno poslati u dalju proceduru usvajanja bez ovog izvještaja. On obuhvata sve primjedbe koje su tokom javne rasprave poslate na predlog zakona, kao i odgovore Ministarstva finansija o tome šta je prihvatio a šta odbacio od tih primjedbi i zbog čega.
U saopštenju Ministarstva nije navedeno zbog čega nije objavljen izvještaj, koji je trebalo da bude javan u roku od 15 dana od završetka javne rasprave, a do sada je prošao 31 dan. Tako da je Vlada ovim prekršila svoj Poslovnik o radu i nastavila praksu fingiranja javnih rasprava.
Vladi se žuri sa usvajanjem ovog zakona jer očekuje da će povećanjem naknada od igara na sreću, nadoknaditi dio novca koji gubi smanjenjem doprinosa. Priređivači su ranije saopštili da povećanje ovih naknada, koje su već jednom povećane početkom ove godine, može dovesti do prestanka rada dijela priređivača i jačanja sivog tržišta što će dovesti do smanjenja budžetskih prihoda.
U usvojenom predlogu zakona fiksne naknade se povećavaju za kladionice sa 500 na 750 eura mjesečno, umjesto 1.000 koliko je pisalo u nacrtu, a za automate za igre na sreću sa 50 na 75 eura mjesečno umjesto na 100 eura. Ostalo je da priređivači po kladionici plaćaju novu naknadu od hiljadu eura prilikom njenog prvog otvaranja i od 3.000 eura za automat klub, iako je riječ o dvostrukom oporezivanju po istoj osnovici.
Ostao je i sporni način obračuna varijabilne koncesione naknade, koja iznosi od 10 do 15 odsto od razlike u uplati i isplati, jer se u slučaju da na pojedinim kladioničarskim mjestima i automat klubovima, isplata bude veća od uplate ne priznaje negativni rezultat već se on računa kao nula, zbog čega će priređivači plaćati veći iznos naknade. Tokom javne rasprave priređivači su istakli da je ovo u suprotnosti sa standardima u računovodstvu i da ih na ovaj način tjeraju da falsifikuju poslovne izvještaje.
Za kazina je ostala jednokratna naknada od dva miliona eura, godišnja od 100.000 hiljada i varijabilna od 15 odsto, a iz predloga je izbrisana namjera da im se nametne i naknada od tri odsto na ukupnu uplatu na turnirima kada igrači igraju jedan protiv drugog. Tokom javne rasprave predstavnici kazina su kazali da ova vrsta naknade ne postoji nigdje na svjetu i da je besmislena jer je veća od iznosa koji kazino može zaraditi od organizacije turnira. Umjesto ovoga, uvrštena je naknada od 15 odsto na prihod koji kazino zadržava od igrača turnira.
Kod organizovanja turnira produžen je rok za njegovu prijavu sa ranije predloženih 30 na 45 dana, a izbrisan je dio da kazino mora 30 dana unaprijed dostaviti Upravi za igre na sreću podatke o “broju, državljanstvu i iznosima uplata igrača”.
Ostao je veliki broj novih ograničenja u cilju zaštite od maloljetničkog klađenja i prevencije zavisnosti, ali je izbrisana ranije predložena norma da priređivači moraju da obučavaju radnike da prepoznaju zavisnike i one koji pretjeranjim igranjem ugrožavaju svoju egzistenciju, kako bi im zabranili da dalje učestvuju u igrama na sreću. Norme za ovu obuku trebalo je da propiše Ministarstvo zdravlja, ali njega o toj obavezi nije obavijestilo Ministarstvo finansija tokom pisanja predloga zakona i javne rasprave o njemu.
Za igre na sreću preko interneta, predviđene su mogućnosti da igrač svoj račun za igranje može da dopunjuje platnim karticama ili drugim platnim instrumentima banaka, prenosom novca sa transakcionog računa igrača ili gotovinskim uplatama u objektu priređivača.
Ostala je norma da lutrijske igre može da priređuje samo firma u državnom vlasništvu, koja tek treba da bude osnovana. Takođe je predviđeno da se postojeće koncesije stiču usvajanjem novog zakona i da priređivači imaju rok od devet mjeseci da svoj rad usaglase sa novim zakonom. Kazina koja su platili jednokratne naknade od dva miliona mogu tražiti povraćaj svog novca.
U predlogu zakona ostala su velika ograničenja za reklamiranje igara na sreću, iako su priređivači i mediji o tome uputili veliki broj primjedbi tokom javne rasprave.
Moguće je reklamiranje samo loga ili brenda priređivača, bez navođenja detalja o samoj igri, uz obavezno isticanje zabrane igre maloljetnika, opasnosti od bolesti zavisnosti i podatke gdje se može dobiti pomoć u slučaju problema u vezi sa prekomjernim igranjem.
Na televizijama i radiju je moguće reklamiranje brenda i loga samo od 22 do šest časova, a izbrisana je ranija mogućnost da se priređivači reklamiraju tokom prenosa sportskih događaja.
Na internet portalima i štampanim medijima moguće je reklamiranje loga i brenda samo na sportskim stranicama i sadržajima.
Tokom javne rasprave predstavnici medija su istakli da je ovo novi udar na smanjenje njihovih primanja.
Ostala je zabrana reklamiranja igara na sreću na javnim mjestima.
Moguće je da priređivači budu sponzori sportskih reprezentacija, klubova i manifestacija, kao i drugih društveno odgovornih akcija i moguće je javno izvještavanje o tim akcijama, ali bez reklamiranja same igre na sreću.
U odnosu na nacrt koji je bio na javnoj raspravi dodata je zabrana reklamiranja domaćih priređivača na stranim televizijama i drugim medijima koji su dostupni u Crnoj Gori. To znači da će u ovim medijima biti vidljive samo reklame priređivača koji nisu registrovani u Crnoj Gori.
