U Crnoj Gori funkcioniše 13 centara za socijalni rad čija je osnovna uloga da u porodičnim sporovima zaštite ono najvažnije – interes djeteta. Međutim, sve više roditelja, ali i stručnjaka, tvrdi da rad centara često izaziva sumnje u objektivnost i jednak tretman oba roditelja, zbog čega su česte i prijave protiv socijalnih radnika.
„Ja kao advokat koji učestvuje u svim tim postupcima smatram da je rad CZSR amaterski, neobjektivni pristrasni i polazi se od stereotipa a ne od činjenica i okolnosti“, kazao je advokat Bojan Vujović.
Slična iskustva iznose i roditelji koji su prošli kroz postupke pred centrima za socijalni rad. Tvrde da se pojedini slučajevi obrađuju formalno, bez dublje analize porodičnih okolnosti i stvarnih potreba djeteta. Neki roditelji bitku za starateljstvo vode decenijama, a od nadležnih, kako kažu, nema pomoći.
„Imam jako loše iskustvo, a i brojne majke koje su se meni javljale i čije priče znam, nemaju pozitivno mišljenje i sama sam pozivala relevantne institucije i ukazivala na problem i uglavnom nisam dobijala odgovor ili je bio samo formalistički“, navodi roditelj Ivona Pavković.
Porodični zakon propisuje da je za odluke – poput promjene škole ili mjesta boravka djeteta – obavezna saglasnost oba rodilja. Ukoliko je nema, u postupak se uključuje centar za soc. rad, a konačnu odluku donosi nadležni sud. U slučaju Aleksandra Bakića to nije bio slučaj.
„Dijete je bez moje saglasnosti, bez bilo kakvog javljanja, usmeno ili pismeno, iz Sutomora prebačeno u Podgoricu. Tek nakon 10 dana saznajem to i sada čak ne znam gdje je prebivalište, nekad dijete preuzmem u Zetu, nekad u Podgoricu, Sutomore..“, priča Bakić.
Televizija Podgorica uputila je pitanja Centru za socijalni rad Podgorica, između ostalog, i koliko je očeva do sada prijavilo da su u postupcima odlučivanja o starateljstvu bili žrtve diskriminacije. Odgovore, međutim, nijesmo dobili – I to nije prvi put da iz ove institucije na upite naše redakcije ne stiže odgovor. Stručnjaci upozoravaju na učestalost prijava.
„Česte su prijave protiv socijalnih radnika, ali ishodi nisu baš najbolji, jer imaju mogućnost prijave inspekciji, Ministarstvu rada ili Upravi za inspekcijske poslove, ali se svi oni pokriju papirima pa i rijetko te prijave dobiju rezultat“, navodi advokat Vujović.
Zbog sve većeg broja pritužbi roditelja, iz nevladine organizacije Centar za zaštitu prava muškaraca pokrenuli su inicijativu i uputili javni poziv očevima da se obrate centrima za socijalni rad i prijave slučajeve u kojima smatraju da su u postupcima starateljstva i ostvarivanja roditeljskih prava diskriminisani. Poručuju da je cilj prikupljanje konkretnih primjera kako bi se, kako navode, ukazalo na moguće sistemske probleme i pokrenule promjene u praksi institucija. A da li će i u kolikoj mjeri to uticati na bolju produktivnost centara, ostaje da se vidi, prenosi Gradski.
