Vujanović: Ustavni sud nezakonito odbio da ukine presudu Vrhovnog, Simonović je diskriminisana

Vujanović: Ustavni sud nezakonito odbio da ukine presudu Vrhovnog, Simonović je diskriminisana

Ustavni sud nezakonito je odbio da ukine presudu Vrhovnog suda, iako je usvojio ustavnu žalbu bivše sutkinje Hasnije Simonović, ocijenio je njen advokat Danilo Vujanović, najavljujući obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava.

On je kazao da je Simonović, uprkos tome što je Ustavni sud utvrdio povredu njenih prava, ostala bez mogućnosti da se vrati na sudijsku funkciju koja joj je prekinuta kada je imala 61 godinu.

„Ustavni sud je usvojio ustavnu žalbu, ali je nezakonito odlučio da ne ukine presudu Vrhovnog suda“, rekao je Vujanović agenciji MINA.

On je podsjetio da je Sudski savjet 17. januara 2023. godine donio odluku o prestanku funkcije Simonović, koja je tada imala 61 godinu života i 40 godina staža osiguranja.

Vujanović je kazao da Simonović nije željela da prekine sudijsku karijeru niti da ostvari pravo na starosnu penziju, ali joj je funkcija prestala protiv njene volje.

Prema njegovim riječima, ona je time diskriminisana po osnovu godina života u odnosu na brojne sudije koje su nastavile da rade iako su imale više od 40 godina staža osiguranja, kao i po osnovu profesije u odnosu na ostale zaposlene koji su mogli da nastave da rade.

Vujanović je podsjetio da je Simonović 9. januara 2024. godine podnijela ustavnu žalbu i da je, deset dana kasnije, zatraženo prioritetno razmatranje njenog predmeta.

On je kazao da je Ustavni sud prihvatio taj zahtjev, ali da odluka nije donijeta gotovo tri godine, iako su u međuvremenu riješene hiljade ustavnih žalbi koje su podnijete nakon njene.

Vujanović smatra da je takvo postupanje bilo posebno problematično jer je svaki dan čekanja na odluku značio nepovratno izgubljeni dan tokom kojeg Simonović nije mogla da obavlja sudijsku funkciju.

On je iznio i primjedbe na nepristrasnost Ustavnog suda, posebno na postupanje njegove predsjednice Snežane Armenko, koja je bila sutkinja izvjestilac u tom predmetu.

Vujanović je podsjetio da je Armenko zatražila izuzeće sudija Budimira Šćepanovića, Desanke Lopičić i Dragane Đuranović, smatrajući da su se, povodom prestanka svojih funkcija, nalazili u sličnoj situaciji kao Simonović.

Prema njegovim riječima, Đuranović je, izjašnjavajući se o zahtjevu za izuzeće, tvrdila da je Armenko ranije javno promovisala svoje pravno stanovište o primjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i da pokušava da obezbijedi donošenje odluke koju smatra ispravnom.

On je naveo da je Đuranović ocijenila da je zabrinutost predsjednice Ustavnog suda za nepristrasnost samo „maska iza koje se krije želja da se u ovom predmetu donese odluka kakvu ona smatra ispravnom“.

Vujanović je kazao da su, zbog tih okolnosti, zatražili izuzeće Armenko, ali da četvoro sudija koji su odlučivali o zahtjevima za izuzeće nijesu donijeli odluku o njima, pozivajući se na potrebu da Ustavni sud odlučuje u sastavu od šest sudija.

On smatra da pozivanje na doktrinu nužnosti nije bilo opravdano, jer su preostale četiri sudije bile dovoljne za održavanje sjednice i donošenje odluke.

Vujanović je ocijenio da je Armenko na taj način ostala u postupku odlučivanja i, kao sutkinja izvjestilac, imala ključnu ulogu u predlaganju i izradi odluke.

Govoreći o samoj odluci Ustavnog suda, on je naveo da je taj sud utvrdio da primjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na prestanak sudijske funkcije nije u skladu sa međunarodnim standardima, jer ne prepoznaje posebnu ustavnu ulogu sudija i predstavlja prijetnju nezavisnosti sudstva.

Vujanović je kazao da je Ustavni sud istovremeno zaključio da Sudski savjet, Upravni sud i Vrhovni sud nijesu pogriješili primjenjujući taj zakon na Simonović, zbog čega joj nije omogućen povratak na funkciju.

„Svakome mora biti jasno, čak onome ko nije pravnik, da su ta dva zaključka Ustavnog suda međusobno nepomirljiva“, istakao je Vujanović.

On je podsjetio da su sudije Ustavnog suda Desanka Lopičić i Faruk Resulbegović izdvojili mišljenja, ne saglašavajući se sa dijelom obrazloženja odluke.

Prema njegovim riječima, oboje su ukazali da starosna penzija predstavlja pravo, a ne obavezu, i da Simonović nije smjela biti prekinuta funkcija protiv njene volje.

Vujanović je naveo da je Resulbegović posebno ukazao na posljedice odluke po Simonović, koja je ostala bez mogućnosti povratka u Vrhovni sud, dok će njene kolege moći da obavljaju sudijsku funkciju do 66. godine života.

On je podsjetio i na izmjene Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, kojima je propisano da sudija nastavlja da radi do 66. godine, a da ranije ostvarivanje 40 godina staža osiguranja može biti osnov za prestanak funkcije samo ako sudija to želi.

Iz Ustavnog suda ranije je saopšteno da je Simonović povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost i privatni život, jer država nije obezbijedila jasan i predvidiv zakonski okvir za prestanak sudijske funkcije.

Taj sud je obavezao državu da joj isplati deset hiljada eura, ali nije ukinuo presude redovnih sudova, uz obrazloženje da je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju bio jedini mjerodavni zakon i da ponovno otvaranje postupka ne bi bilo zakonito.

Vujanović, međutim, smatra da je Ustavni sud bio dužan da, nakon usvajanja ustavne žalbe, ukine presudu Vrhovnog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje, čime bi Simonović bila omogućena zaštita povrijeđenih prava.

On je ocijenio da je postupak pred Ustavnim sudom pokazao da ustavna žalba u slučaju Simonović nije bila djelotvoran pravni lijek.

Vujanović je najavio da će na to ukazati Evropskom sudu za ljudska prava, izražavajući očekivanje da će taj sud pružiti zaštitu pravima Simonović.