Nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu godinama je jedan od najvećih izazova. Iz Vlade poručuju da je cilj Zakona da se zadrže domaći radnici i obezbijedi veća sigurnost zaposlenima. Između dvije sezone, stalni sezonci će primati 108 eura od Zavoda za zapošljavanje. Međutim, turizmolog Rade Ratković smatra da bez ozbiljnijeg finansijskog podsticaja radnici teško mogu planirati egzistenciju između dvije sezone.
„To nije podsticaj već minimalna socijalna pomoć. Taj iznos se ne može pratiti ni troškovima života ni ponudama iz inostranstva, problem je i to što je pomoć uslovljena, ako radnik promijeni odluku mora da vraća novac, to više nije motivacija, već pritisak“, kazao je turizmolog, Rade Ratković.
Dok dio stručne javnosti smatra da je pomoć nedovoljna, poslodavci smatraju drugačije.
„Dobar i kvalitetan iskorak ka stabilizaciji u turizmu, doduše simbolično, ali opet nam daje neku sigurnost da možemo da zadržimo radnika za narednu sezonu, sa druge strane daje sigurnost i radniku da ga čeka za iduću sezonu posao“, istakao je ugostitelj i poslodavac, Luka Vučković.
Ugovor o radu na stalnim sezonskim poslovima mora trajati najmanje šest, dok angažman kod istog poslodavca ne može biti duži od osam mjeseci u kontinuitetu.
„Pomoć u podizanju kvaliteta je ovdje jako upitna, kvalitet usluga zavisi od motivisanosti radnika, ako radnik ostaje zato što mora, a ne zato što želi motivacija opada i poslodavci imaju manji podsticaj da unapređuju uslove rada jer se stabilnost postiže zakonom, a ne konkurencijom. Profesionalizacija se gradi tržišno, a ne administrativno“, naveo je Ratković.
Model u susjednoj Hrvatskoj, smatra Ratković, mogao bi da posluži kao primjer. Tamo trošak između dvije sezone zajednički snose poslodavci, država i Hrvatski zavod za zapošljavanje, a iznos podrške znatno je bliži visini redovne plate.
„Hrvatska nema obavezu nastavka rada, nema sankcija ako se saradnja ne nastavi, država preko hrvatskog Zavoda za zapošljavanje sufinansira doprinose za radnike koji poslodavci žele da zadrže“, istakao je Ratković.
Međutim, takav model u Crnoj Gori ne bi bio održiv, prije svega zbog finansijskih mogućnosti poslodavaca i ukupne ekonomske situacije. Iz tog razloga, smatraju sagovornici TV Podgorica, Crnoj Gori je potrebna značajna reforma turizma.
„Treba da shvatimo gdje treba naš turizam da ide, napravimo kratkoročni i dugoročni plan i da vidimo da mi kao jedna primorska opština imamo snage i volje da radimo 12 mjeseci, da napravimo ambijent da ugostiteljski objekti izdrže 12 mjeseci rada“, naveo je Vučković.
Ako želimo održivi turizam, kako kaže Ratković, moramo stvoriti uslove u kojima radnik i poslodavac ostaju zajedno jer im se to isplati i moramo reformisati naš turizam.
Ukoliko sezonac odbije da potpiše novi ugovor bez opravdanog razloga, poslodavac može tražiti povraćaj uplaćenih doprinosa, a Zavod isplaćene novčane pomoći. Ukoliko, pak, poslodavac ne zaključi novi ugovor, Zavod ima pravo da od njega potražuje nadoknadu za isplaćenu pomoć radniku. Da li će 108 eura biti stvarna motivacija ili tek simbolična mjera, pokazaće već naredna turistička sezona.
