Izjava zamjenika gradonačelnika Borisa Spalevića da će se „kontrolisati potrošnja vode na nivou Glavnog grada“ uz poseban fokus na poljoprivrednike, zvuči kao još jedan birokratski udarac onima koji najteže preživljavaju. U zemlji gdje se poljoprivreda jedva drži na nogama, gdje poljoprivrednik jedva uspije da naplati svoj trud, zamjenik gradonačelnika odlučuje da baš njih stavi pod lupu, kao da su oni najveći potrošači, a ne žrtve dugogodišnjeg nemara i neplanske urbanizacije.
Da li se kontrolišu velike građevinske kompanije koje u betonu gutaju i zemlju i vodu? Da li se kontrolišu bazeni u dvorištima vila? Da li se kontroliše divlja potrošnja vode u privatnim poslovnim zonama? Ili je lakše udariti na poljoprivrednika koji pokušava da preživi od plastenika i kap po kap sistema?
Zamjenik gradonačelnika bi umjesto prijetnji inspekcijom trebao da predloži subvencije za navodnjavanje, sistemsku pomoć domaćim proizvođačima i pametno upravljanje resursima, a ne da poljoprivrednike gura još dublje u očaj.
