Naglo podizanje plata i penzija bez utemeljenja u realnom ekonomskom rastu i produktivnosti stvorilo je privid standarda koji sada proždire inflacija. Umjesto održivog razvoja, dobili smo sistem u kojem Vlada neprestano „gasi požare“ izazvane sopstvenim populističkim odlukama.
Uvođenje minimalne penzije od 450 eura po principu uravnilovke nanijelo je duboku nepravdu onima koji su decenijama uplaćivali veće doprinose. Penzioner koji je radnim stažom zaradio 480 eura sada se nalazi u gotovo istom položaju kao onaj sa minimalnim stažom, što obesmišljava princip solidarnosti i minulog rada.
Ovakva praksa kratkoročnih rješenja dovela je do opasne spirale u kojoj svaka strukovna grupa s pravom traži zaštitu od rasta troškova života. Crna Gora se suočava sa situacijom gdje se socijalni mir kupuje novcem koji nije zarađen, što dugoročno ugrožava isplatu bilo kakvih primanja.
Institucije su postale zarobljenici politike koja je zanemarila osnovne ekonomske postulate zarad brzih političkih poena. Bez hitnog povratka realnim ekonomskim parametrima i reforme koja će uvažiti stepen obrazovanja i staža, socijalni bunt će postati stalna karakteristika crnogorskog društva.
