Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60, prema nekim izvorima 72 godine; nadživjela je svoga sina, nastavila njegovu misiju i bila svjedok mnogih slavnih događanja. Dok je umirao na krstu, njen sin Isus Hristos na čuvanje ju je predao Svetom Jovanu Bogoslovu. U njegovom domu, na Sionu, živjela je u neprestanoj molitvi iščekujući dan kada će otići svom sinu. Često je pohodila sva ona mjesta koja su podsjećala na velike događaje i velika djela svog sina. Svojim molitvama, savjetima, krotošću i trpeljivošću pomagala je apostolima u širenju Božje riječi, a najduže vremena u molitvi provodila je na Jeleonskoj Gori, moleći Boga da je što prije uzme sebi, piše na portalu SPC.
Praznovanje Uspenja Bogorodice ustanovljeno je 528. godine po želji cara Mavrikija koji je na ovaj dan pobijedio Persijance i od tog datuma svi hrišćani slave ovaj dan, piše RTS.
Danas vjernici masovno posjećuju čudotvorne Bogorodičine ikone, a posebno je svečano u Jerusalimu, gdje se obavlja obred simbolične sahrane Bogorodice. Za Velikom Gospojinom slijedi i Rođenje Presvete Bogorodice, poznato kao Mala Gospojina koja se obilježava 21. septembra.
Velika Gospojina slava je Pirota, Pančeva, Zrenjanina, Novog Bečeja i beogradske opštine Barajevo.
Narodna vjerovanja
Uspenje se smatra praznikom žena i majki i danom kad se ne rade nikakvi poslovi. Prema narodnim vjerovanjima, jaja prikupljena u ovom periodu su najkvalitetnija i dugo ostaju svježa. Period između Velike i Male Gospojine zove se međudnevnica, i tada su nekada žene brale međudnevničke trave, hajdučku travu, kičicu i druge koje liječe razne bolesti.
