Kroz Solari 5.000+ (70 MW) i Solari 10.000+ (100 MW) potrebno je užurbano raditi na nastavku projekta, ali i pristupiti izgradnji solarnih elektrana primjenjujući novu poslovnu politiku, smatra predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede (EPCG), Milutin Đukanović.
On je u svom autorskom tekstu naveo da je potrebno raditi na otklanjanju uočenih problema i užurbano raditi na nastavku ovog projekta kroz Solari 5.000+ (70 MW) i Solari 10.000+ (100 MW).
„Paralelno sa ovim aktivnostima neophodno je pristupiti i izgradnji velikih solarnih elektrana (SE) primjenjujući novu poslovnu politiku da hidroenergetsku infrastrukturu koristimo za priključenje SE. O kompatibilnosti, odnosno komplementarnosti HE i SE izlišno je govoriti kako sa tehničkog, tako i meteorološkog aspekta“, rekao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, da bi uopšte bilo moguće pokrenuti bilo koji projekat a kasnije i realizovati, moraju se prvo definisati osnovni ciljevi, odnosno pokrenuti projekat sa vizijom krajnjeg cilja.
„Osnovni ciljevi su proizvoditi i prodavati što više električne energije, proizvoditi jeftinu električnu energiju, kao i proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora“, rekao je Đukanović.
Prva dva cilja su, kako je objasnio, univerzalna za sve poslovne procese koji se bave proizvodnjom određene robe, pod uslovom da je proizvod kvalitetan i konkurentan, odnosno da se može plasirati na tržište.
„Električna energija je jedan od rijetkih proizvoda iz Crne Gore koji je identičnog kvaliteta kao i ona koja je proizvedena u drugim, razvijenim zemljama, zato što je njen kvalitet garantovan kroz održavanje frekvencije i napona u zadatim granicama. Takođe, za prodaju električne energije obezbijeđeno je tržište, kako unutar Crne Gore tako i van Crne Gore“, kazao je Đukanović.
Sigurno je da će se, kako je dodao, potrošnja električne energije u narednom periodu, rastom privrednih aktivnosti, povećavati, a samim tim potreba za povećanjem proizvodnje energije će rasti.
„Što se tiče cijene električne energije, uzimajući u obzir investicione i eksploatacione troškove, najjeftinija je energija dobijena iz solarnih elektrana“, precizirao je Đukanović.
Treći cilj je, kako smatra, najzanimljiviji i najmanje poznat široj javnosti.
„Ovdje nećemo polemisati sa stavovima o opravdanosti odnosno neopravdanosti smanjenja proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva, već ćemo prihvatiti kao elementarnu činjenicu (razne direktive, stavove, sugestije EU, takse na CO2, poreze) da moramo da smanjujemo tu vrstu proizvodnje, a samim tim i emisije štetnih gasova. Smanjenjem ove vrste proizvodnje nameće se potreba za zamjenskom energijom i zato treba da uslijede ubrzane aktivnosti za povećanje proizvodnje iz drugih izvora, a posebno obnovljivih“, rekao je Đukanović.
Takođe, kako je rekao, neće analizirati troškove balansiranja i skladištenja te energije, iz razloga što EPCG ima, zahvaljujući svojim hidroakumulacijama, izvanredan potencijal za balansiranje varijabilne proizvodnje električne energije iz svojih obnovljivih izvora. O skladištenju se može razmišljati uporedo sa izgradnjom solarnih izvora. Za prvih nekoliko stotina MW nedostatak kapaciteta za skladištenje strateški ne može da ugrozi proces i funkcionalnost sistema.
„Kada sve ovo imamo u vidu, proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, na principu fotonaponskog efekta, čini se više nego opravdanom“, naveo je Đukanović.
On je kazao da se postavlja osnovno pitanje: kako efikasno i brzo realizovati te ciljeve, a da se realizacijom ne ugrozi strateški razvoj energetike u Crnoj Gori. Novi projekti, zbog ograničenog kapaciteta prenosne i distributivne mreže, ne smiju narušiti stabilnost energetskog sistema. Oni moraju biti prihvatljivi za prenosnu i distributivnu mrežu, a kompatibilni sa novim, još neizgrađenim, ali planiranim, izvorima električne energije.
„U Crnoj Gori već su pokrenuti projekti izgradnje SE Briska Gora i planirano je davanje pod koncesiju zemljišta u rejonu Veljeg Brda za izgradnju SE snage 200 MW. Sredinom 2021. godine EPCG je pokrenula snažnu akciju evidentiranja, u istočnom dijelu opštine Nikšić, potencijalnih lokacija za izgradnju SE (takozvani projekat Kameno more)“, podsjetio je Đukanović.
Takođe, pokrenut je i projekat izgradnje plutajuće SE na Slanom jezeru snage 40 MW. Svi ovi projekti su i dalje aktuelni, ali zbog raznih administrativno-tehničkih problema (nedefinisani prostorni planovi, nesređeni javni registri imovine i vlasnika, ograničeni i nedefinisani uslovi priključenja, neizvjesnost dobijanja raznih dozvola…) njihova realizacija je usporena ili gotovo zaustavljena.
„Suočeni sa velikim problemima u realizaciji ovih projekata, a svjesni činjenice da moraju da se grade novi izvori električne energije i da se moraju prevazići administrativno-tehnički problemi, poslovodstvo EPCG, sredinom 2021. godine, dolazi na ideju da uspostavi novu poslovnu politiku u izgradnji novih SE“, naveo je Đukanović.
On je kazao da „Proizvodi gdje trošiš“ postaje novi poslovni moto EPCG. Glavni protagonisti ove politike su EPCG i njeni potrošači. Kao posljedica ovakvog razmišljanja pokreće se projekat Solari 3000+ i 500+.
„Suština projekta je da se kod tri hiljade građana i 500 preduzeća, na njihovim krovovima, instaliraju SE snage od tri kW do 30 kW. U toku realizacije odlučili smo da projekat proširimo i omogućimo pravnim licima ugradnju SE do 999 kW. Ukupno bi se izgradilo solarnih elektrana zbirne snage oko 30 MW“, precizirao je Đukanović.
Takođe, da bi se očuvala stabilnost distributivne mreže, potrošačima se dozvoljava ugradnja SE upravo one snage koja će omogućiti proizvodnju koja je dovoljna da podmiri njihovu potrošnju.
Najznačajniji procesi koji su morali da se urade da bi počela realizacija projekta su, između ostalog, izrada Idejnog tehničkog rješenja, Studije izvodljivosti i Poslovnog plana, javni poziv za obezbjeđenje finansijskih sredstava, medijska strategija za prijavljivanje potrošača, nabavka opreme, formiranje firme za ugradnju solarnih elektrana, obilazak prijavljenih potrošača, sa ciljem da se utvrdi postojanje tehničkih uslova i da se prezentuje detaljna ponuda, potpisivanje ugovora sa potrošačem, ugovor o subvenciji sa Eko fondom, montiranje i atestiranje.
„EPCG je obezbijedila kredit od IRF-a od 30 miliona eura za nabavku i ugradnju opreme. EPCG kredit prenosi na potrošače kojima se ugrađuje SE. Potrošaču se dozvoljava da mu rata za otplatu opreme bude za jedan cent manja od dotadašnjeg prosječnog računa za električnu energiju. Pošto je proizvodnja=potrošnja, odnosno troškovi električne energije su nula, u narednom periodu potrošač otplaćuje samo opremu i ti troškovi mu ne prelaze dotadašnje troškove potrošnje električne energije“, naveo je Đukanović.
Rok otplate je od šest do deset godina. Nakon otplate opreme električna energija za potrošača je besplatna.
„EPCG je bila u obavezi da za prošlu godinu po osnovu emisije ugljen dioksida uplati Eko fondu oko šest miliona eura. Pošto je Eko fond u obavezi da finansira takozvane zelene projekte, Eko fond se obavezao da će od sredstava koje dobija od EPCG dati subvenciju od 20 odsto, svakom potrošaču kome se ugradi SE u projektu Solari 3000+ i 500+“, kazao je Đukanović.
Konačna faktura koja se, kako je rekao, ispostavlja potrošaču umanjuje se tih 20 odsto i na takvu fakturu se utvrđuju rate za otplatu opreme.
„Da bi se realizovao kompletan projekat, a i za realizaciju budućih projekata, odlučili smo da formiramo kćerku firmu EPCG-Solar-Gradnja (ESG). Osnovni zadaci ESG (400 montera i električara, 50 inženjera, 50 radnika u logistici, magacinima, transportu i administraciji) su da vrši ugradnju i puštanje u rad SE. Svi monteri su prošli obuku kroz trenažni centar i dobili su odgovarajuće licence za vršenje montaža“, naveo je Đukanović.
On je kazao da smo 2021. godine imali realizovan projektat 3000+ i 500+, odnosno instaliranih 30 MW SE i proizvodnju od 45 hiljada MWh, EPCG bi prihodovala dodatnih 5,12 miliona eura, a prošle godine prihod bi iznosio 12,22 miliona eura.
„Ukoliko bi se trenutna cijena (116.07€/MWh) primijenila za ovu godinu prihod EPCG bi iznosio 5,22 miliona eura. Posmatrajući projektovanu cijenu za narednu godinu (156,19€/MWh) prihod bi iznosio 7,03 miliona eura, a za cijenu za 2025. godinu (131,76€/MWh) prihod bi bio 5,93 miliona eura. Ovi brojevi više nego dovoljno govore o koristi koju će ostvariti EPCG“, objasnio je Đukanović.
Osim svih izuzetno pozitivnih efekata koje donosi ovaj projekat i koje će donositi slični projekti, neophodno je, kako je rekao, ukazati, osim na zakonske, i na druge probleme, bilo objektivne, bilo subjektivne.
„Osim izmjena zakona, neophodno je pojednostaviti procedure koje se odnose na priključenja SE na distributivnu mrežu, jasno definisati položaj CEDIS-a u sistemu potrošač-proizvođač“, smatra Đukanović.
On je naveo da i dalje za projekte preko 30 kW, bez obzira na to što nijesu potrebni UTU, moraju prilikom izrade GP koji se dostavlja CEDIS-u imati uređene imovinsko-pravne odnose.
„Imamo izuzetno malo stručnog kadra koji je u stanju da radi Glavne projekte za SE snage veće od 30 kW. Inženjeri moraju značajno da unaprijede svoja informatička znanja, a komercijala mora znatno bolje da poznaje tržište opreme i robe neophodne za nabavku istih“, smatra Đukanović.
Potrebno je, kako je rekao, uprostiti sve unutrašnje procedure, od razvoja projekta, nabavki, do puštanja u rad SE i fakturisanja.
„Potrebno je precizno definisati odgovornost i obaveze svih zaposlenih, kao i riješiti finansiranje ESG, kada ne mogu da se rade montaže (vremenske prilike, nedostatak opreme, nedovoljan broj spremnih objekata), kako bi se zaposleni vezali za firmu i kako bi osjećali sigurnost“, zaključio je Đukanović.
