O stvaralačkom opusu Lovćenskog Tajnovidca, vrhovnog pjesnika, filozofa i vladike, koji je premostio ponor vjekova spajajući duh narodne pjesme sa romantičarskim pogledom na svijet, uz oblikovanja snažnih likova i dramskih zapleta, besjedili su potpredsjednici UKCG Perivoje Popović i Milica Kralj, urednica Tribine “Riječ”, nakon čega su prisutni pjesnici govorili stihove o neprevaziđenom velikanu naše književnosti.
Popović je svoju nadahnutu besjedu o Njegošu započeo navodeći čuvenu epizodu kada je 1833. godine u Sankt Petersburgu, nakon čina rukopoloženja, Njegošu prišao ruski car Nikolaj Prvi rekavši da je vladika Rade rastom čak viši i od ruskog cara, a on odgovorio: “Od ruskog cara viši je samog Bog!”. Govoreći o životnom i stvaralačkom putu Njegoša, Popović je podsjetio i na rušenje Njegoševe Crkve 1916. godine od strane austrijskih okupatora, o njenoj obnovi 1925. godine, o granatiranju Kapele od strane italijanskih okupatora početkom Drugog svjetskog rata, zatim o rušenju 1972. godine i izgradnji Mauzoleja. Po mišljenju Popovića, najuputnije bi bilo, kako je istakao: Crkvu obnoviti, a Mauzolej ne rušiti, nego da postane Dom poezije.
Milica Kralj je u svom opsežnom referatu o liku i djelu Lovćenskog Tajnovidca iz više uglova osvijetlila njegovo mjesto u istoriji i književnosti Crne Gore rekavši, između ostalog, i sljedeće:
“UKCG danas obeležava jedan od najsuštinskijih datuma svoga bivanja – Njegošev dan, dan poete i vladike, vladike i mislioca, mislioca i vladara, a nadasve – pesnika, čije je samo ime Njegoš svojevrsni i sveznačenjski imenitelj – one “tvarce što je zemlja vara”, odnosno planete, koja u pesničkom sveobuhvatnom ima samo jedno jedinstveno ime – Njegoš! Dakle: pesnička planeta Njegoš! Pamteći i obeležavajući najznačajnije datume iz nacionalne književnosti i nacionalne kulture – mi, pesnici, stihovima koje usmeravamo prema pesmotvornim tragovima najvećih, svetih i čudotvornih pesnika, uz osećanje samosvesti i samospoznanja – čuvamo i svete spomene na veličanstvene prethodnike. Nesumnjivo, jedan od najvećih pesnika i jeste Njegoš – čiji dan rođenja, 13. novembar (1813) obeležavamo večeras. (…) Želim da podsetim da smo mi, članovi UKCG, odnosno Tribine “Riječ” UKCG, još pre više od dve decenije predlagali da se slavi Njegošev dan kao državni praznik… I da je tu našu nameru svesrdno i svesvojski podržao i sam naš zaštitnik, mitropolit Amfilohije. (…) Vazda živa kazivanja o Njegošu, o poimanju Njegoša i njegovog pesništva jeste nepobitna činjenica da se svaki njegov stih može smatrati gotovom pesmom, odnosno stihom koji u okeanu nanizanih stihova tvori Knjigu nad knjigama nizom uvirnih koncentričnih stihova.“
Nakon besjede potpredsjednice UKCG, svoje stihove i nadahnute osvrte, posvećene velikom pjesniku, vladici i vladaru, nadahnuto su govorili: Perivoje Popović, Milica Kralj, Dragan Koprivica, Dragoljub Pejović, Savka Parađina, Radomir Milić, Maja Nikolić, Igor Vlahović, Milisav Popović, Slavica Dedić, Miljan Nikolić, Nenad Skrobanović, Tamara Piletić, Srđan Leković, Natalija Novaković, Krsto Pejović, Božo Vučić, Pavle Bandović, Darko Bulić, Miška Iković i Anđelina Jokić.
