Na današnji dan prije 84 godine italijanski okupator u crno je zavio naše malo selo Raće. Toga dana brojna do zuba naoružana fašistička vojska iznenada je upala u selo.
Od nepuno 90 žitelja zarobila je 25 muškaraca od šesnaest do šezdeset godina, odvela ih na Bioče i dvadeset jednog strijeljala. Samo četvorica su nekom pukom srećom ostala živa.
Tom prilikom selo je zapaljeno, stoka ubijena ili zapaljena u štalama.
Toga 21. oktobra u Raćima je ostalo 11 udovica koje su u teškim ratnim godinama podizale 25 siročadi. Od toga dana nikad nije otvoreno sedam domova.
Bila je to osveta okupatora nad nedužnim stanovništvom sa područja Kuča i Bratonožića za poraze koje su u drugoj polovini oktobra 1941. godine, doživjeli od gerilskih jedinica na Jelinom Dubu i na Zagredi.
U krvavoj odmazdi, u dva dana na Bioču su pored Raćana strijeljana još 33 rodoljuba sa Bioča, iz Živkovića, sa Kosora i iz nekoliko Bratonoških sela.
Trebalo je da prođe više od pola vijeka pa da država makar obilježi mjesto pogibije ovih nedužnih stradalnika. U dvorištu nekadašnje stare biočke škole 21. oktobra 1995. godine otkrivena je spomen ploča sa imenima 54 žrtve.
Tom događaju, pored rodbine i brojnih građana, prisustvovao je i tadašnji predsjednik države Momir Bulatović.
I u raćeškom groblju rodbina je postavila spomen ploču kraj koje se od 2015. godine u oktobru održava pomen u znak sjećanja na stradalnike.
Pomen ratnim žrtvama i ove godine služio je otac Miloš Lučić, paroh Kučko-Bratonožićki. Istoga dana obilježena je i slava naše crkve posvećene Svetom Iliji.
