Osim nekadašnjeg direktora Uprave policije, Brajušković je ponovo optužio i Veljovićevog bivšeg pomoćnika Miljana Perovića, za kojeg tvrdi da je koordinirao batinaškim eskadronom.
Veljović i Perović više puta demantovali su navode nekadašnjeg kolege…
Brajušković je juče saslušan pred tužiteljkom Aleksandrom Adžić Živković, koja rukovodi novom istragom prebijanja “nepodobnih” pojedinaca krajem prošlog i početkom ovog vijeka.
“Saslušan sam kao svjedok pred osnovnom državnom tužiteljkom, koju je zanimalo sve što se tiče ‘crnih trojki’ i batinanja crnogorskih građana. Ispričao sam joj ono što sam više puta javno govorio, saopštio joj neki detalj više od onoga što sam rekao na sjednici Anketnog odbora, ali i ponovio iskaz dat još 2013. godine pred tadašnjim ODT Sašom Čađenovićem – ko je izdavao naređenja za prebijanje neistomišljenika i ko je komandovao policijskim batinaškim odredom”, rekao je je Brajušković za Vijesti.
Istakao je da je tužiteljka Adžić Živković bila izuzetno korektna, dodajući da očekuje da ona, za razliku od prethodnog tužioca, ovaj slučaj dovede do kraja.
“Rekao sam joj da me tadašnji tužilac, sada optuženi član organizovane kriminalne grupe, Saša Čađenović, psihički zlostavljao tokom saslušanja”, kazao je on.
Za Vijesti je rekao da je svjedočeći pred tužiteljkom iznio svoja saznanja o zastrašivanju i prebijanju novinara, nekadašnjih opozicionih političara…
“Nakon što sam prvi put javno progovorio o zlu koje su činili Veljović i ekipa, konstantno sam na meti onih koji i dalje pokušavaju da prikriju istinu. Prijetili su, a i dalje prijete i meni i mojoj porodici. Prijetnje i napadi pojačali su se nakon svjedočenja na sjednici Anketnog odbora. Spremni su na sve, to znam kao što sam znao i 2013. godine kada smo prvi put razgovarali. Nedavno, kada sam dobio poziv da svjedočim pred Anketnim odborom, pojavio se jedan od ‘dobronamjernih’ komšija i rekao mi: ‘Dok budeš pričao u Skupštini, neko ti može zapaliti auto’. Tražio sam pojašnjenje, nije ga dao. Svejedno, neću odustati, a ako me pronađu mrtvog neka se zna da su me ubili, jer nikada ne bih digao ruku na sebe”, kazao je Brajušković novinarki Vijesti.
Brajušković godinama ukazuje na postojanje paralelnih struktura u policiji i tvrdi da su pojedini funkcioneri zloupotrebljavali službena ovlašćenja kako bi ugušili svaku vrstu otpora i slobodnog mišljenja.
U avgustu 2013. godine, u razgovoru za “Vijesti” prvi put je javno pomenuo “crne trojke” optuživši tadašnje direktore Uprave policije i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) Veljovića i Perovića da su formirali taj batinaški odred, odnosno koordinirali njime.
Precizirao je da je Veljović organizator “crnih trojki” koje su prebijale nepodobne novinare i opozicionare, da je sam bio vođa jedne od trojki, a da je batinaškim eskadronom koordinirao Perović.
Veljović i Perović i tada su negirali optužbe.
Brajušković je tada Vijestima ispričao da je njegovo “zlo počelo je stvaranjem nekih trojki takozvanih, kada sam ja odbio jedan zadatak”…
“Dobijao sam naređenja direktno od Perovića i Veljovića. Moja ruka nikoga nije takla u nijednom ulazu u Crnoj Gori i spreman sam sve ovo da ponovim na poligrafu. Na poligrafu ću reći i da nisam prebio Duška Jovanovića, kao što se pisalo”, istakao je Brajušković.
Urednik “Dana” Jovanović, pretučen je 2000. godine. Ubijen je četiri godine kasnije.
Brajušković tvrdi da je njegovo prebijanje naredio Veljović, preko Miljana Perovića i da je i taj “posao” odradila jedna grupa “crnih trojki”.
Tokom serijala u Vijestima u kom su prenošene Brajuškovićeve tvrdnje redakciji je brat pokojnog Duška Jovanovića, Miodrag Jovanović pokazao pismo koje je novinar dobio prije smrti od osobe koja se predstavila kao “specijalac”..
Mjesec nakon tog serijala Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) saopštilo je da ne postoje dokazi koji bi potvrdili navode Brajuškovića, da mu je starješinski kadar tadašnje Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) naređivao da prati i prebija novinare i opozicionare.
Nekadašnji policijski specijalac 17. juna svjedočio je pred skupštinskim Anketnim odborom. Tog dana ponovio je optužbe iznijete prije duže od deceniju, dodajući da je Veljović njemu dao novac da odnese kolegama Slavku Đuroviću i Marku Kalezću, kao nagradu za prebijanje Duška Jovanovića.
“Ovo što sam ispričao je surova istina jednog zlog vremena… Oni koji su tada vozili ‘bmw’ i džipove, to nisu mogli zaraditi od plate, jer smo imali istu platu”, kazao je Brajušković tog dana.
Još dok je trajala sjednica medijima se obratio Kalezić, koji je demantovao Brajuškovićeve tvrdnje.
Saslušan sam kao svjedok pred osnovnom državnom tužiteljkom, koju je zanimalo sve što se tiče ‘crnih trojki’ i batinanja crnogorskih građana. Ispričao sam joj ono što sam više puta javno govorio – ko je izdavao naređenja za prebijanje neistomišljenika i ko je komandovao policijskim batinaškim odredom”, rekao je Brajušković za Vijesti
Urednik “Dana” Duško Jovanović, pretučen je 2000. godine. Ubijen je četiri godine kasnije. Brajušković tvrdi da je njegovo prebijanje naredio Veljović, preko Miljana Perovića i da je i taj “posao” odradila jedna grupa “crnih trojki”
Ranije su reagovali i Miljan Perović i Veljovićev branilac, advokat Mihailo Volkov, negirajući tvrdnje bivšeg policajca.
Volkov je saopštio da nije tačna Brajuškovićeva tvrdnja “da je Veselin Veljović platio sa 2.000 eura napad i prebijanje Duška Jovanovića i da je navodno novac dao Brajuškoviću da isti preda izvršiocima napada”.
“Radi se o podloj neistini da se to ikada desilo i usput po prvi put saopštenoj lažnoj tvrdnji nakon protoka ovoliko vremena od događaja. Ovaj i sličan podatak niko nikada nije saopštio ni u dosadašnjim izjavama medijima ili nadležnim državnim organima. Jasno je da je nakon jučerašnjih demantija iskaza Brajuškovića tokom same sjednice odbora i razotkrivanjem smišljenog plana o pokušaju reketiranja i iznude prema Veljoviću od strane Brajuškovića i ortaka očigledno revoltiran javnom blamažom posegao za još jednom lažnom tvrdnjom u arsenalu mnogih izgovorenih da uveseljava crnogorsku javnost. Neka i ovaj pokušaj javne blamaže i kompromitacije služi autoru na čast ako ona još negdje stanuje”, istakao je Volkov tada…
