U odgovoru iz Fidelity consulting-a ističe se da Turković zanemaruje činjenicu da je i tada, kao i danas – čak i više danas – kritikovanje sistema moglo dovesti do gubitka poslova i prilika za zaradu ljudima koji su se usudili da ga javno kritikuju.
Državni sekretar Tarik Turković odgovorio je oštrim tonom, ističući da je u periodu od 2013. do 2017. radio u pekari, a potom od 2017. do 2020. u magacinu, dok su, kako tvrdi, njegovi sagovornici u isto vrijeme dobijali tendere za seminarske radove u vrijednosti od 35.000 eura za vrijeme DPS vlasti.
Naveo je da ne voli da se poredi sa drugim ljudima jer nemaju svi iste životne okolnosti, ali je dodao da je više od deset godina fizički radio i istovremeno se usavršavao, dok su, prema njegovim riječima, drugi „savijali kičmu“ čekajući tendere i grantove, a to predstavljali kao ugroženost svojih poslova.
Turković je istakao da obični ljudi, koji rade prosječne poslove, najviše smetaju onima koje smatra elitom, postavljajući pitanje kako jedan zanatlija ili magacioner može zauzeti funkciju koju, kako kaže, takvi smatraju rezervisanom za sebe.
On je naglasio da se ekonomija ne može posmatrati samo kroz teoriju i statistiku, već kroz realni sektor, navodeći da, prema njegovom mišljenju, najveći dio ekonomije počiva na poslovima u ugostiteljstvu, turizmu i distribuciji, koje je nazvao „burekokratijom“ i radom u magacinima.
U svom reagovanju postavio je i konkretno pitanje da li je 28. maja 2020. godine, tri mjeseca pred izbore, potpisan ugovor sa tadašnjom Vladom za izradu Programa razvoja zdravstvenog turizma u vrijednosti od 35.000 eura, ističući da je riječ o novcu građana.
Dodao je da se takvi poslovi često pravdaju kroz javne nabavke i formalne procedure, ali da je ključno pitanje šta su građani dobili zauzvrat i kakva je stvarna vrijednost takvih projekata.
Kako bi ilustrovao razliku u prihodima, naveo je primjer da je radnik u magacinu sa platom od 350 eura morao raditi više od osam godina da bi zaradio iznos od 35.000 eura.
Na kraju je poručio da se, po njegovom mišljenju, pojedinci nijesu borili protiv sistema, već da su željeli da zauzmu mjesto unutar njega, naglašavajući da neće odustati od svog angažmana sve dok može da, kako je naveo, „mrsi račune eliti“ koja koristi javni novac, a istovremeno potcjenjuje obične građane.
Zaključio je porukom da je ovo tek početak.
