Ova godina po broju intervencija već je premašila najteže 2017. i 2021, kazao je za RTNK komandir odjeljenja nikšićke Službe zaštite i spasavanja Goran Tripković.
Duga, Golija, Vučje, Župa, Velimlje, Crkvice, Oputne Rudine…i tako u nedogled. Gotovo da nema kraja u nikšićkoj opštini gdje nije bio ili je i dalje aktivan požar. Dok se lokacije smjenjuju, oni su jednostavno nezamjenjivi – tihi heroji, kako ih nazivamo samo onda kada je situacija kritična, kada rizikuju svoje živote da bi spasili naše.
Trenutno je u nikšićkoj opštini aktivan požar u rejonu Duge, u Sjenokosima.
“Ova godina je po broju intervencija već premašila najteže – 2017. i 2021. Već sad su probijeni svi ti gornji limiti na godišnjem nivou od 1.500 intervencija, a tek je sredina avgusta”, kazao je Tripković.
Krenu na jednu lokaciju, onda dobiju poziv da je na drugoj situacija kritičnija, i trude se da na sve pozive odgovore, da svuda stignu.
“Nedjelja i ponedjeljak su bili izuzetno kritični jer je dosta kuća koje se nalaze u selu ispod nas bilo ugroženo. Sve te kuće su odbranjene. Na deset minuta odavde se nalazi jedna stambena kuća sa dvije stare nemoćne žene. Mi te stare žene ne smijemo ostaviti…Primjenjujemo taktiku prekidanja požara naprtnjačom jer jednostavno je nemoguće drugačije dovesti srtedstva za gašenje, osim na našim leđima”, ističe Tripković.
Znaju da je svakom svoja muka najteža, razumiju ljude i kada negoduju, jer bi svi da se vatra ugasi prvo u njihovom ataru. Daju sve od sebe, mada se ponekad čini da idu i preko svojih mogućnosti.
“I dan i noć smo na terenu. Teško je, ali je najbitniji ljudski život – da se pazimo i čuvamo i koliko možemo kuće da spasimo. Mnogo nam znači što imamo ovakvu ekipu – složnu i vrhunsku”, kaže vatrogasac spasilac Nikola Damjanović, koji sa kolegama danima gasi požare.
Fali opreme, ljudstva, ali ne i njihove požrtvovanosti i profesionalizma da nadljudskim naporima spasu ljude, imovinu, prirodu. I dok prebacuju crijeva s jednog požara na drugi, dok s glavom u torbi idu s jedne lokacije na drugu, stižu i da pošalju pomoć kolegama koji gase požare u Glavnom gradu.
“Mi smo jedna čudna sorta ljudi – kad nam neko od kolega zatraži pomoć, nebitno gdje smo, idemo i pomažemo ljudima. Žao mi je što nedjelju i ponedjeljak, kad je bio najteži dio ove sezone, nijesmo uspjeli da pomognemo ljudima iz Podgorice, ali bili smo preangažovani za našu opštinu, jer ako ne možemo pomoći sebi, kako ćemo pomoći drugome”, naglašava komandir odjeljenja nikšićke Službe zaštite i spasavanja
Od 2012. do kraja prošle godine službe zaštite i spasavanja u Crnoj Gori imaju 39 vozila manje. Tripković podsjeća da su 1996. prodata četiri kanadera Grčkoj i da je najmanje jedan još uvijek aktivan. Naglašava da mogu pohvaliti lokalnu upravu Nikšića i njihove napore da im izađu u susret, ali da problem nedostajuće opreme i adekvatnih uslova za rad vatrogasaca u Crnoj Gori treba da bude briga države. Podsjeća da su im iz lokalne uprave kupili novu opremu, da je u toku gradnja novog vatrogasnog doma, ali i da su ne tako davno imali 11 kamiona, dok ih je danas u funkciji svega tri.
“Kad bi gledali presjek zadnjih sedam dana, fali nam svega – kamiona, specijalizovanih mašina, opreme, ljudstva. Najmlađi kamion u nikšićkoj opštini je star 16 godina. Ne računajući opštinu Podgoricu i neke primorske opštine, na teritoriji Crne Gore sva vozila su starija deset i plus godina”, navodi.
Nikšićkim vatrogascima spasiocima pomažu avio-helikopterska jedinica, vojska, policija, građani…
“Avioni nam pomažu i uspijevamo da gasimo požare, ali bez čizme na zemlju ni jedan se požar ne može ugasiti”, poručuje Tripković.
Nažalost, ima i onih koji im odmažu.
“Da ne krivimo samo državu – imamo pojedinaca koji iz ko zna kojih razloga podmeću ove požare. Životinja sebi neće napraviti pakost. Jedino biće koje je sposobno sebi da nanese zlo je čovjek”, naglašava.
Nijesu naučili ni na aplauze, ni na nagrade, a to i ne žele. Ne traže ni da ih nazivaju tihim herojima. Traže samo da imaju uslove za dostojanstven rad, da ih se država sjeti i kada požari utihnu, jer za novu požarnu sezonu treba se spremati čim se ova završi.
“Nama su nagrade vaša puna srca, kad nam zahvalite posle svih gubitaka. Nadamo se da će posle svih ovih zadnjih dešavanja u Crnoj Gori, konačno neko da stavi prst na čelo i kaže – daj da sjednemo sa tim ljudima i vidimo kako možemo da im pomognemo. Ne da se pomogne nama, nego da bi ova napaćena zemlja konačno mogla da živi od turizma. Nama se danas turisti kupaju sa vulkanima iznad sebe”, ukazuje.
Vatrogasci su spremni, ali da li je spremna i država.
“Od kad je država postala nezavisna postoje problemi koji se redovno guraju pod tepih. Čekaju da prođe sezona, a kad prođe tapšu nas po ramenima i kažu da smo odlično napravili posao i daju obećanja da će nešto uraditi i tako evo već 20 i nešto godina. Ali, ništa se ne rješava. Ova država svake godine ostane bez ko zna koliko hiljada hektara šume. Bojim se da, ako nastavimo ovim tempom, za jedno 50 godina ovo više neće biti Crna Gora nego bijeli kamen”, zaključio je Tripković.
