Ovako istoričar i profesor međunarodnih odnosa Srđa Trifković komentariše eventualne posledice američkog napada na iranske nuklearne objekte i mogućnost eskalacije situacije.
„Američki napad na Iran je odluka koja je donesena pod pritiskom Izraela i ovo nije prvi put da Izrael uspješno privoljava Vašington na poteze koji nisu ni u kakvom opipljivom strateškom interesu Sjedinjenih Država, već koji isključivo pogoduju izraelskoj težnji da očuva potpunu dominaciju u regionu Bliskog istoka“ , rekao je Trifković za Sputnjik.
On podsjeća da se nešto slično već desilo sa Zalivskim ratom, sa ratom protiv Iraka 2003. godine, sa promjenom režima u Libiji, kao i sa građanskim ratom u Siriji. Drugim riječima, kaže Trifković, ovo je oblik iznevjeravanja Trampovog slogana ,,Amerika na prvom mjestu“, jer je očigledno da je u trenutnoj konstelaciji snaga za vašintonsku administraciju ipak Izrael na prvom mjestu.
Trifković, inače dugogodišnji spoljnopolitički urednik američkog časopisa „Hronikls“, tvrdi da Iran zaista nema nikakav nuklearni program koji može voditi ka atomskom naoružanju, niti će ga imati u dogledno vrijeme. On podsjeća da je to prošlog marta istakla i direktorka Nacionalne obaveštajne službe Sjedinjih Američkih Država Tulsi Gabard, a da je isto to ponovila i prošle sedmice. Zaključak Centralne obavještajne agencije i drugih obavještajnih tela, uključujući i Agenciju za nacionalnu bezbjednost Sjedinjih Država jeste taj da ne postoji nikakav iranski nuklearni program.
“ Istovremeno uz ovo treba istaći da Amerika potencijalno sebe uvlači u jedan dugotrajni i iscrpljujući sukob poput onog u Iraku gdje je u prvi mah izgledalo da je rat završen sa ulaskom američkih snaga u Bagdad i hvatanjem Sadama Huseina. Onda je ispalo da je to jedan produženi sukob u kome je Amerika godinama gubila i živote i trošila desetine milijardi dolara. Ponavljam, Amerika to nije radila u interesu sosptvene strateške koncepcije, već u interesu izraelskog prvenstva u regionu šireg Bliskog Istoka“ , podvlači Trifković.
Trifković smatra da bi opcija koju najavljuju iranski zvaničnici, a koja podrazumijeva zatvaranje Ormuskog moreuza, kratkoročno imala ozbiljne posledice po cijenu nafte u svijetu, ali da bi istovremeno za sam Iran bila pogubna.
“ Uz ekonomske posledice, ovo bi dovelo do nagle eskalacije i pružilo bi Amerikancima, makar i retroaktivno, alibi za ulazak u sukob. Uz sve to, takav potez ne bi ni pomogao strateškoj poziciji Irana“ , rekao je Trifković.
Iran trenutno nigde nema vojni oslonac, smatra Trifković.
“ Rusi i Kinezi će mu pružati samo i isključivo verbalnu i diplomatsku podršku, jer predsjednik Rusije, uz problem Ukrajine, ne želi da kakvu-takvu saradnju sa Amerikom i odnose sa Trampom pogorša pružanjem vojne pomoći Irancima. Sa druge strane, Kinezi će osuditi Izraelce i Amerikance, ali neće preduzeti ništa konkretno. Što se ostatka islamskog i arapskog svijeta tiče, tamo postoji čak i izvjesna doza zluradosti, jer i Saudijci i Jordanci i Egipat pod predsjednikom Sisijem smatraju da je Iran zapravo bio remetiločki faktor regiona“ , zaključio je profesor međunarodnih odnosa.
