• Šta je, po Vama, bilo presudno da dođe do takvog uspjeha i kvalitativnog skoka u poslovanju?
– Ja bih rekao da je presudna bila sinergija. Jer, bilo je ovdje i prije mnogo dobrih ideja, ali ih jednostavno nije bilo moguće sprovesti u djelo jer je bilo određenih šumova u komunikaciji. Naišao sam na saradnju kolega i zaposlenih, uprava je bila za to da se naprave određeni iskoraci. A potom Vlada i resorno ministarstvo doslovce su bili na usluzi i uvijek brzo reaguju. Iako ne poznajem sve aktere na političkoj sceni, jer sam usredsređen na Aerodrome, dovoljno sam iskusan da znam da prepoznam volju i dobre namjere i upravo zato ističem sinergiju koja je vladala u godini na izmaku.
• Ako Aerodromi ne dobiju koncesionara, šta je Vaš plan za sljedeću godinu?
– Znate da ja imam poslovno iskustvo u upravljanju aerodromom u Dubrovniku, a na tu funkciju sam došao upravo u sličnoj situaciji kao što je sada u ACG. Tada smo prilično vizionarski odlučili da pristupimo izradi dokumentacije koja nas je mogla kvalifikovati da prijavimo projekt adaptacije Aerodroma Dubrovnik za evropska sredstva. Ako mene pitate, to bi i ovdje bio smjer. Dakle, ukoliko bih upravljao ACG, ja bih nastojao da dobro iskomuniciramo sa glavnim evropskim bankama, koje su se već deklarisale da će snažno podržavati evropske projekte u Crnoj Gori. Tu dokumentaciju nije lako i jednostavno izraditi. Ona košta, ali značajno je znati da ona na pravi način određuje smjer razvoja aerodroma u periodu od 10-15, pa čak i 20 godina.
Zona zahvata i oštra konkurencija
• Možete li da objasnite čitaocima kako se planiraju i ugovaraju linije?
– Ljudi nekada misle da je to pijaca, pa „daj malo meni popusta, pa ću ja kupit’ tvoju robu“. Ali, nije tako! Sasvim daleko od toga. Komercijalna avijacija je vrlo složena i temelji se na nizu parametara, a ujedno se sve odvija u uslovima žestoke konkurencije. Postoje te takozvane zone zahvata (catchment area), Crna Gora ima svoje susjede, ima okolne aerodrome sa kojima se preklapamo u područjima letova. Sve ono što je u zoni dva i po sata vožnje automobilom ulazi u zonu zahvata određenog aerodroma. I onda, ukoliko putnici imaju mogućnost da unutar tih dva i po sata imaju atraktivne linije i dobre ponude, oni će otići na to odredište.
• To znači da je država na potezu?
– Možda ja nisam prava osoba da o tome pričam, jer sam vrlo subjektivan. Ovdje je lijepo i ugodno i vidim puno potencijala i zadovoljstvo mi je da radim tu. Ali, Vlada mora da donese konačnu odluku. Mora se znati da privredu ne interesuje politika. Vlada je do sada pokazala zrelost, prihvatila je da Svjetska banka daje stručnu podršku u cijelom projektu. Ali, na kraju mora se donijeti odluka. To je nužno. Vrijeme prebrzo prolazi i nemamo luksuz da sjedimo skrštenih ruku. Možemo donositi manje operativne odluke, ali smo već u fazi da i sami partneri pitaju kolika je trajnost onoga što dogovaramo. U avijaciji se stvari ne realizuju jednokratno ili za jednu sezonu. Riječ je o velikim ulaganjima. Samo jedna linija je veliko ulaganje. Dobrim istraživanjem tržišta i želja na tom tržištu može se ostvariti jedan dugoročni interes, neke linije treba razvijati. To je upravo ono što Aerodromi Crne Gore rade kroz svoju podsticajnu šemu. Samo u 2025. godini oko 13 miliona, u poslednje četiri godine 45 miliona. Neko će reći da je to naš dio posla, ali mi ga zasad nosimo sami i jedini. Čak taj uspjeh ne pretačamo ni u standard radnika, što bi možda bilo dobro.
Rad u Crnoj Gori me ispunjava i pričinjava mi zadovoljstvo
• Šta Vas je motivisalo da dođete u Crnu Goru?
– Crna Gora je meni neposredno susjedstvo i dugi niz godina poznata, još od djetinjstva, kad sam dolazio na plivališta u Crnoj Gori i uspostavio prijateljstva koja traju i danas. Svih minulih godina dolazio sam na porodične proslave, na krštenja, vjenčanja, slave, rođendane, i to mi je omogućavalo jedan zaista širok krug dragih ljudi, koji su mi skrenuli pažnju na činjenicu da se ovdje traži čelni čovjek Aerodroma, koji su pratili i znali rezultate koji sam postiga na dubrovačkom aerodromu, a koji su primijetili da u tom trenutku više nisam bio izvršni direktor, nego samo član menadžmenta tog aerodroma. Pozvali su me, rekao bih, u poslednjem trenutku da se prijavim i zahvalan sam Vladi što su mi dali mogućnost da ovdje radim, što me ispunjava i pričinjava mi zadovoljstvo. Uopšte ne osjećam neku daljinu, to je tu, par brda, par okuka, i ja sam već kod kuće. Od ponedjeljka do petka funkcionišem u Crnoj Gori, vikendom sam najčešće u svom Dubrovniku, ili moji dragi ljudi dođu ovamo. Osjećam se zaista dobro u Crnoj Gori.
• Koncesije se nisu pokazale kao mnogo uspješne kad je region u pitanju. O čemu se radi? Kako mi možemo proći u ovom koncesionom procesu?
– Koliko meni poznato, bilo je puno ozbiljnih aktera u inicijalnom postupku, a kasnije se sve svelo na dva ponuđača. To su koncesionari koji imaju različite investicione interese širom svijeta, a pojedini se fokusiraju na određena tržišta. Ovi koji su ostali u procesu nisu nepoznati operateri. Znate šta, ima različitih primjera. Imate Tiranu, a taj aerodrom je pod koncesijom koja je uspješna. Opet imate Ljubljanu. Ta vazdušna luka nekad je bila mnogo važnija za region.
Ono što je značajno jeste da Aerodromima Crne Gore trebaju investicije. Puno je vremena prošlo od prethodne – dvadeset godina, i mi ne treba da zatvaramo oči pred tom činjenicom. To što komercijalno rastemo i imamo veći broj putnika je lijepo, ali dvadeset godina je mnogo… Previše.
Fokusirati se na fondove EU
• Izvjesno je da ulazimo u Evropsku uniju. Šta Crna Gora može da očekuje?
– Treba se ozbiljno fokusirati na velike potencijale koje članstvo u Evropskoj uniji omogućava kroz fondovska sredstva. To je nešto u čemu je prilično uspješna moja zemlja Hrvatska. To je vidljivo tek nakon određenog protoka vremena, a na početku nije išlo lako, jer ljudi nisu bili svjesni mogućnosti. Vidjeli ste da je neohodno ispuniti set pravila da bi se pristupilo. Nakon pristupanja morate biti svjesni da ćete i ubuduće morati raditi po tim pravilima. A to su velike mogućnosti za ekonomiju.
• Važite za veoma uspješnog menadžera, i to u javnim preduzećima. U čemu je tajna?
– Dobrog menadžera uvijek čini želja za uspjehom, odnosno rezultatom. Ja sam od ranog djetinjstva naučio igrati na rezultat jer sam se bavio vaterpolom. Naučio sam plivati čak i kontra struje i davno naučio onu sintagmu „u pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi“. Naučio sam da će doći vrijeme za nove pobjede, naučio sam da i kad vam onaj koji dijeli pravdu nije sklon, pa ne možete biti uspješni, naučio sam koliko je važan timski rad. To je poruka koju prenosim svojim kolegama. Volio bih da svako od njih, svaki pojedinac, shvati kako ne biti najslabija karika. To ne može učiniti jedan čovjek, on može poslati signal, ali je bitna komunikacija, jer ja ne mogu stići do svakog zaposlenog, naročito u ovako velikim preduzećima. Takođe, pokušavam komunicirati na taj način da zaposleni vide priliku da smo afirmativni i optimistični. Jer ako smo takvi, uspjeh neće izostati. A ukoliko smo mračni, onda će to ići kudikamo teže. Dakle, ne posjedujem čarobni štapić. Potrebna je obostrana komunikacija, ili kako se to kaže, za tango je potrebno dvoje, naročito u ovako složenim preduzećima. Zato mislim da je upravo sad važno pomenuti Aerodrom Tivat. Zaista nema aerodroma u okruženju sa takvim iskustvom kao što je taj aerodrom. U 2019. godini, koja je donedavno bila njegova rekordna godina, 65 odsto prometa bilo je sa područja Rusije, Ukrajine i Bjelorusije. Usled geopolitičkih okolnosti, to je trenutno nula. I sve je to prevaziđeno, što se vidi po sjajnom rezultatu koji su naše drage kolege iz Tivta postigle ove godine sa putnicima sa drugih tržišta. Nadjačali su ona promišljanja da je sezona samo šesti, sedmi i osmi mjesec, a to potvrđuju i najave za iduću godinu. Uvodimo nove prevoznike. Ukoliko se mi pokažemo kao dobri domaćini, ne samo aerodromi, nego kao čitava destinacija, onda imamo puno prostora za rast. Ali, tu je pitanje ne samo za Aerodrome Crne Gore, nego i za cjelokupnu populaciju.
